Историја европских првенстава у фудбалу

User avatar
ajkula
Члан клуба
Posts: 1282
Joined: Sun Mar 17, 2013 8:12 pm

Историја европских првенстава у фудбалу

Post by ajkula »

Pošto su najveći uspjesi jugoslovenskog usko vezani za igrace koji su nastupali za nas klub pokusacu da malo podsjetim na ta dogadjanja,odnosno vremena kad smo bili znacajna sila u reprezentativnom fudbalu i kad je iz nase lige izlazio ogroman broj evropskih asova.
Last edited by ajkula on Mon May 13, 2013 9:05 pm, edited 1 time in total.
Znas,velika je razlika u navijanju za Zvezdu i u navijanju za Zvezdinu pobedu.
by belaggio
User avatar
ajkula
Члан клуба
Posts: 1282
Joined: Sun Mar 17, 2013 8:12 pm

Re: istorija evropskih prvenstava u fudbalu

Post by ajkula »

Sve je počelo 1927. godine kada je Francuz(gle čuda) Henri Delaunay došao na ideju da se napravi takmičenje evropskih reprezentacija.Medjutim kako je UEFA osnovana 1954. godine zeleno svijetlo za novo takmicenje je dobijeno tek 1957., pa je tako od ideje do realizacije proteklo vise od 30 godina.
Nažalost Henri Delaunay je umro 1955. tako da nije dočekao da vidi početak takmičenja čiji je on bio idejni tvorac.
Kao zahvalnost za njegov doprinos ostvarenju ove ideje, trofej koji se uručivao pobjedniku prvenstva Evrope,odnosno pobjedniku kupa evropskih nacija ( kako se takmicenje zvalo do 1968),je dobio ime po prvom generalnom sekretaru UEFA. Interesantno je to da je trofej je izradio njegov sin.
I tako u jesen 1958. godine sve je bilo spremno za pocetak novog takmičenja koje je odmah uz sve porodjane muke opravdalo svoje postojanje.
Gdje je počelo?Ko je odigrao prvu utakmicu u kvalifikacijama?Kakav je sistem takmičenja bio?Koje velike reprezentacije nisu učestvovale u prvom izdanju kupa nacija?Ko su bili igrači I treneri koji su obilježili ovo takmičenje?
Odgovore na ova pitanja možete saznati ako zajedno sa nama krenete na putovanje čiji je krajnji cilj da saznamo kako su izgledali završni turniri evropskih prvenstava od 1960. do 2008. godine.
Cilj je takodje da mladji čitaoci na tom putovanju saznaju nešto novo,stariji da se podsjete nekih uzbudljivih momenata ,a svi zajedno osjetimo djelić atmosfere sa prethodnih 14 prvenstava starog kontinenta.
Znas,velika je razlika u navijanju za Zvezdu i u navijanju za Zvezdinu pobedu.
by belaggio
User avatar
ajkula
Члан клуба
Posts: 1282
Joined: Sun Mar 17, 2013 8:12 pm

Re: istorija evropskih prvenstava u fudbalu

Post by ajkula »

Stanica 1. - Pariz



Nakon svih priprema i dogovora oko novog takmičenja, došlo je vrijeme da se lopta zakotrlja, i da na taj način drugo po jačini fudbalsko takmičenje u svijetu počne da živi.

29. septebra 1958, san svih onih koji su uložili mnogo svoga vremena, strasti, ljubavi i novca. Projekat postao je java .
Naime toga dana, u Moskvi pred 100.000 gledalaca , odigran je prvi susret Kupa Nacija.
Igrale su reprezentacije SSSR-a i Mađarske. Pobjedili su domaćini sa 3:1, a prvi gol je pao nakon samo 4 minuta igre. Igrač koji je ušao u istoriju je bio napadač moskovskog Spartaka, Anatoli Ilyin.

U revanšu su, tačno godinu kasnije u Budimpešti, opet Sovjeti slavili golom Yuria Voinova, i tako se plasirali u četvrtfinale gdje su trebali da dočekaju Crvenu furiju.
Ipak ih nisu dočekali, jer je španski diktator, general Franko, zabranio igračima SSSR-a da uđu u zemlju pa su se tako Sovjeti, bez borbe, plasirali na završni turnir u Parizu.

17 reprezentacija je uzelo učešće na prvom Kupu nacija. Nažalost, među njima, iz raznih razloga, nije bilo dvostrukih prvaka svijeta, Italije, a niti svetskog prvaka iz 1954., Zapadne Nemačke. Takođe, nije bilo ni predstavnika kolijevke fudbala, Engleske.
Tako se za trofej, uz vec pomenute, SSSR, Mađarsku i Španiju borilo još 13 nacionalnih timova: Austrija, Bugarska, CSSR, Danska, Francuska, Istočna Njemačka, Grčka, Norveška, Poljska, Portugal, Rumunija, Turska, Jugoslavija, ali i Republika Irska koja je poražena od CSSR-a u predtakmičenju, i nije se plasirala među 16 ekipa koje su nastavile borbu za plasman na završni turnir.

U eliminacionoj fazi nije bilo previše iznenađenja pa su se na finalni turnir plasirale u tom trenutku, uz Zapadnu Nemačku, najjače evropske selekcije.
Francuska koja je bez problema eliminisala Grčku i Austriju, CSSR koja je posle Iraca izbacila Dansku i Rumuniju, Jugoslavija koja je bila bolja od Bugara i Portugalaca i, naravno, SSSR koji je do završnog turnira došao na već opisan nacin.

6. Jula na marsejskom Velodromu odigrano je prvo polufinale između SSSR-a i CSSR-a.
Sovjeti su golovima Valentina Ivanova u 34. i 56., i Viktora Ponedelnika u 66. minutu rutinski dobili Čehoslovake i plasirali se u finale. Tako su zvanični olimpijski pobjednici iz Melburna dobili priliku da osvoje još jedno zlato - ovoga puta Evropsko. Tako su ušli u istoriju kao prvi osvajači Kupa evropskih nacija.

Istoga dana, odnosno večeri, u Parizu, na Parku prinčeva odigrana je utakmica koja se bez dileme može nazvati kraljevskom. Sigurno jedna od najuzbudljivijih utakmica u istoriji evropskog fudbala uopšte.
Akteri su bili domačin Francuska i Jugoslavija.
Da bi dobili uvid u to koliko su jaki bili ti timovi nepomenućemo da je Jugoslavija na takmičenje došla kao trostruki, uzastopni finalista olimpijskih igara, i dvostruki uzastopni četvrtfinalista svetskih prvenstava, dok su Francuzi bili, zvanično, 3. selekcija svijeta. Dakle, u tom momentu su i jedni i drugi bili među najboljim svetskim ekipama.

Francuska je, istina, igrala bez dva svoja velika asa, Zista Fontena i Rejmonda Kope, ali spektakl nije izostao.
Francuzi su veći dio utakmice igrali sjajno, golovima Vincenta(12.), Heuttea(43.) i Wisnievskog(53.), preokrenuli rano vodjstvo Jugoslavije(Galić 11.), i poveli sa 3:1.
Nije ih zbunio gol Zanetića u 55. minutu kojim su Jugosloveni smanjili na 3:2, jer su samo 7 minuta kasnije, u 62. minutu, ponovo preko Heuttea došli do 4:2, i tada je izgledalo da će galski petlovi ići na megdan Ivanovu i “ drugovima”.
Međutim plavi nisu tako mislili. Prvo je Knez golom u 75. minutu smanjio na 4:3, a onda je Dinamovov šibenčanin, Jerković, za 2 minuta, u 78. i 79. minutu zatresao mrezu zbunjenog Lamie, i olimpijskom vicešampionu donio plasman u šos jedno finale.

Tako su Francuzi još jednom na čudan način poraženi od ekipe Jugoslavije i potvrdili epitet njihove stalne mušterije tih godina.

Na njihovu žalost nisu uspjeli da se oporave od ovakvog poraza, pa su u utakmici za 3. mjesto koja je odigrana u Marseju 09.07. glatko poraženi od CSSR sa 2:0, golovima Bubnika u 58., i Pavlovića u 88.minutu, završavši na 4. mjestu, dok su Čehoslovaci do kraja napunili pobjedničko postolje istočnoevropskim ekipama.

Finale je odigrano 10. Jula na Parku prinčeva i bilo je repriza finala olimpijskih igara 4 godine ranije, kad su Sovjeti bili bolji i pobjedili s 1:0.
U jos jednoj uzbudljivoj utakmici Sovjeti su, nakon produžetaka, savladali Jugoslaviju sa 2:1, iako je Jugoslavija povela golom Galića u 43. minutu. Metreveli i Ponedelnik su u 49., odnosno 113. minutu donijeli titulu ekipi SSSR-a, koja je u tim prvim ciklusima prvenstva Evrope bila najuspješnija ekipa.

Jugoslavija tako, ipak, nije uspjela da se revanšira za poraz na Olimpijadi 4 godine ranije, i morala se zadovoljiti srebrom. Utjeha je došla 2 mjeseca kasnije kada je ova ekipa u, manje više, istom sastavu osvojila zlato na olimpijadi u Rimu.

Koliko je dobar utisak ostavila reprezentacija Jugoslavije najbolje govori činjenica da su u idealnih 11 igrača završnog turnira bila četvorica plavi.

Jasin(SSSR), Durković(Jugoslavija), Novak(CSSR), Neto(SSSR), Masopust(CSSR) , Ivanov(SSSR), Metreveli(SSSR), Galić(Jugoslavija), Ponedelnik (SSSR) , Šekularac(Jugoslavija) i Kostić( Jugoslavija)

Najbolji strijelci cijelog takmičenja su bili Francuzi, Fontaine i Vincent.

I tako je spuštena zavjesa na prvi Kup evropskih nacija koje je u potpunosti opravdao očekivanja i pokazao da ima budućnost.

Igrači su otišli na kratak odmor, jer ih je već za dva mjeseca očekivala Olimpijada, nastavci nacionalnih šampionata i evropski kup.

Inače, te 1960. godine prvak Evrope je bio Real iz Madrida, najbolji evropski igrač je bio Luis Suarez iz Barselone, prvak Jugoslavije je bila, po 6. put, Crvena zvezda, da bi se, par mjeseci posle finala Kupa nacija, rodio Dijego Armando Maradona.

Uzbudljiva, i fudbalski bogata je bila ta 1960. godina, a kako je bilo 4 godine kasnije saznaćemo u nastavku našeg putovanja kroz gradove domaćine završnica evropskih prvenstava.

Doviđenja u Madridu 1964.
Last edited by ajkula on Fri May 17, 2013 5:17 pm, edited 1 time in total.
Znas,velika je razlika u navijanju za Zvezdu i u navijanju za Zvezdinu pobedu.
by belaggio
musemic
Члан клуба
Posts: 1088
Joined: Mon Mar 18, 2013 8:44 am

Re: istorija evropskih prvenstava u fudbalu

Post by musemic »

Daj svetska...
User avatar
ajkula
Члан клуба
Posts: 1282
Joined: Sun Mar 17, 2013 8:12 pm

Re: istorija evropskih prvenstava u fudbalu

Post by ajkula »

Stanica druga - Madrid

Dvije godine nakon završetka prvog Kupa evropskih nacija krenulo se u drugi ciklus ovog sve popularnijeg takmičenja.
Ovoga puta u trku po trofej je krenulo 29 reprezentacija. 12 vise nego u prvom izdanju. Nazalost I dalje bez Zapadne nemačke, ali su se u takmicenje ukljucile, ne bas uspjesno, Italija I Engleska.
Engleska je takmičenje zavrsila vec u preliminarnoj rundi gdje su razbijeni od Francuza. Poslije podnosljivih 1:1 u Sefildu, Bobi Carlton, Bobni Mur I drugovi su vise nego nadigrani na Parku princeva . Galski petlovi su trijumfovali sa 5:2 I plasirali se u osminu finala.
Za razliku od Engleza ,Italiju su stigli do osmine finala posle ubjednjivog trijumfa nad Turcima (1:0, I 6:1). Nazalost po njih u toj fazi takmičenja su naletjeli na Ponedelnika I drugove koji sui h rutinski izbacili iz daljeg takmicenja.
Zbornaja je u Moskvi savladala Azzure sa 2:0,a na olimpijskom stadionu u Rimu vodila golm Gusarova sve do 89. minuta sa 1:0 , kada je Gianni Rivera svojim 3. Golom u ovom takmičenju koliko-toliko spasao čast Italijana.
Ipak najveće sportsko razocarenje svojim navijacima su priredili zvanicno 2. I 4. Reprezentacija svijeta. ČSSR I Jugoslavija.
Poslije sjajnih igara u Čileu , ove reprezentacije su dozivjele pravi debakl.
Čehoslovaci,branioci 3. Mjesta sa prvog Kupa nacija su eliminisani vec u preliminarnoj rundi od Istočne njemačke.
Nakon poraza u prvom meču u Istocnom Berlinu na Walter-Ulbricht stadionu od 2:1 , eliminisani su kasnim golom Petera Duckea u 85. minutu revans meča odigranog u Pragu.
Jugoslavija je ipak uspjela da prodje u osminu finala nakon duple pobjede nad Belgijom od 3:2 u Beogradu, I 1:0 u Briselu.
I to je bilo sve od vicesampiona evrope iz Pariza 4 godine kasnije. Vec u osmini finala Jugoslavija je eliminisana od Svedjana. Poslije 0:0 u prvom mecu odigranom na stadionu JNA,u revansu je Harry Bild golom u 72. minutu postavio konacan rezultat 3:2 I tako poslao Skandinavce u cetvrtfinale na megdan Sovjetskom Savezu.
Po ocekivanju Sovjeti su bez većih problema izbacili Svedjane I plasira li se na finalni turnir drugi put zaredom.
Tamo sui h u odnosu na Pariz I Marsej cekali novi protivnici. Spanija koja je redom izbacivala Rumune 6:0 I 1:3, Sjevernu irsku 1:1 I 1:0, I Republiku irsku sa 1:0 I 5:1.
Madjarska je posle Velsa I Istočne njemačke, u cetvrfinalu izbacila Francuze,I Danska koja je iskoristila sjajan zreb ,I na putu do zavrsnog turnira izbacila Maltu,Albaniju I u cetvrfinalu Luksemburg.
Da. Luksemburg koji je u osmini finala eliminisao Holandiju. Ekipu koja tada nije bila ni blizu onoga sto je danas,ali je to ipak bilo ogromno iznenadjenje I u to vrijeme.
Luksemburzani su u prvom kolu bili slobodni,a u osmini finala nakon 1:1 u Amsterdamu uspjevaju da eliminisu Holandjane golovima Dimmera . 2:1 je bio rezultat. To je bilo 1963. godine , a sledecu pobjedu u kvalifikacijama za evropsko prvenstvo luksemburg je ostvario 1995.
A malo je nedostajalo da naprave kompletnu senzaciju jer su od Danaca eliminisani tek u majstorici odigranoj u majstorici u Amsterdamu. Bilo je 1:0 za Dance. U prethodna 2 meca ukupan rezultat je bio 5:5.
Na zalost I ovaj ciklus nije mogao bez upliva politike,pa su se tako Grci povukli iz takmicenja posto je na zrebu odluceno da moraju da igraju sa Albanijom.
Da u to vrijeme odustajanje I nije bilo neki veliki grijeh,potvrdjuje to sto je domacinstvo dobila zemlja koja je u proslom ciklusui odbila da primi gostujuce fudbalere u zemlju zbog toga bila eliminisana.
To je naravno bila Španija koja je dobila priliku da na svom terenu osvoji evropsku titulu , I na taj nacin oplemeni rezultate Reala iz Madrida koji je do tada vec imao 5 titula prvaka evrope.
U polufinalu odigranom 17.06. na Santjago Bernabeu domacini su nakon produzetaka pobjedili odlicne Madjare predvodjene novom zvijezdom madjarskog fudbala Florijanom Albertom.
Posle 90 minuta bilo je 1:1 golovima Perede u 35. I Nagya u 84.minutu. Furiju je u finale odveo desno desno krilo madridskog Reala,Amancio Amaro u 112 minutu.
Tamo su ih cekali Sovjeti koji su u polufinalu odigranom par sati kasnije na Nou Kampu, pokazali Dancima da su se na “F4” plasirali iskljucivo zbog dobrog zreba,a ne kvaliteta kojeg posjeduju.
Voronin u 19., Ponedelnik u 40., I Ivanov u 80. minutu su torpedovali Skandinavce I sebi zakazali megdan sa Spanijom,a Dance poslali u dvoboj za 3. mjesto protiv Majdarske.
Mec za 3. mjesto je odigran na Nou Campu 20.06. U jednom tvrdom meču Danska se golom Bertelsena uspjela spasit poraza u regularnom dijelu (prethodno je vodeci gol za Madjare postigao je Bene u 11.minutu),medjutim u produzecima Madjari su bili ubjedljivi I golovima Novaka u 107 ( penal), I 110 minutu osvojila bronzu.
Finale odigrano dan kasnije je donijelo jos jednu utakmicu koja je rijesena na samom kraju.
Nakon ranih golova Perede u 6. I Kushainova u 8. Napadač Saragose Marcelino Martinez je golom u 84. minuti postavio konacnih 2:1 ,I donio evropsku titulu Spancima.
U najboljem timu prvenstva su se nasli po drugi put jasin I ivanov iz SSSR,pored čak 6 Španaca.
Jašin ( SSSR), Rivilla (Spanija), Novak ( Madjarska) , Zoco ( Spanija), Oliveira ( Spanija) , Bene ( Madjarska), Ivanov ( SSSR), Pereda ( spanija) ,Suarez ( Španija) I Albert (Madjarska).
Najbolji strijelac cijelog ciklusa je bio Danac Ole Madsen sa 7 golova.
Ovaj zavrsni turnir nije bio uzbudljiv koliko onaj u Francuskoj,ali je cijeli ciklus donio veliki napredak cijelog takmicenja. Takodje je znacajno sto su se u Kup evropkih nacija ukljucila velesila kao sto je Italija,I cekalo se samo da I Zapadna njemacka udje u takmicenje. To ce se dogoditi nakon dvije godine u kvalifikacijama za evropsko prvenstvo u Italiji.
Ovo je bilo poslednje izdanje Kupa evropskih nacija,I pocetkom novog ciklusa doslo je do promjene formata takmicenja ,kao I samog imena. Nakon Madrida Kup evropskih nacije je preimenovan u evorpsko prvenstvo u fudbalu I to ime ce se zadrzati do danas.
Iste godine prvak evrope u fudbalu je postao Inter iz Milana , za najboljeg evropskog fudbalera proglasen je Denis Law iz Manchester Uniteda, Prvak Jugoslavije je po 7. Put bila Crvena zvezda, a rodili su se legende evropskog fudbala – Holandjanin Marco van Basten I Italijan Gianluca Vialli, u ciju nas domovinu vodi dalje putovanje kroz istoriju evropskih prvenstava.
Ci Vediamo a Roma 1968…
Znas,velika je razlika u navijanju za Zvezdu i u navijanju za Zvezdinu pobedu.
by belaggio
User avatar
ajkula
Члан клуба
Posts: 1282
Joined: Sun Mar 17, 2013 8:12 pm

Re: istorija evropskih prvenstava u fudbalu

Post by ajkula »

Stanica treća - Rim

Poslije Pariza I Madrida ,zadatak da organizuje završni skup najboljih evropskih selekcija dobio je Rim.
Nakon 8 godina, takmičenje je promjenilo naziv pa je evropsko prvenstvo u fudbalu naslijedilo dotadašnji Kup evropskih nacija. Osim imena, došlo jetakodje I do promjene formata takmičenja, pa su se po prvi put igrale kvalifikacije po grupama prije eliminacione faze.
Jedine dvije reprezentacije koje se nisu prijavile za kvalifikacije bile su Malta I island. Napokon je debitovala I Zapadna Njemačka ,tako da će se u ovom izdanju evropskog prvenstva susresti sve najbolje evropske selekcije.
Medjutim debitanti su kvalifikacije odigrali – debitantski. Zvanični svetski vicešampion je elminisan već u kvalifikacijama. Glave im je došla vjerovali ili ne, Albanija.
Naime panceri su bili u grupi sa Jugoslavijom I Albanijom. Posle sigurnog početka I pobjede nad Albancima od 6:0 ,Uve Zeler i co su u duelima sa Jugoslavijom ostvarili polovičan uspjeh. Poraženi su u Beogradu 1:0, a u Hamburgu je bilo 3:1 za zapadnje Njemce.
U medjuvremenu je Jugoslavija oba puta savladala Albaniju (4:0, i 2:0) ,tako da se čekao poslednji meč u grupi da se vidi ko će u četvrfinale, Njemci ili Jugosloveni.
Taj meč je igran u Tirani I na opšte iznenadjenje završen je 0:0 ,tako da su se u četvrtfinale plasirali izabranici Rajka Mitića.
Svi ostali favoriti osim Euzebiovog Portugala koji je ispao od Bugarske plasirali su se u četvrtfinale. A tamo derbi do derbija.
Zvanični svetski prvaci Englezi su sa dvije pobjede(1:0 I 2:1) skinuli evropsku krunu Špancima.
Sovjeti su se I treći put zaredom našli medju 4 najbolje ekipe starog kontinenta eliminisavši Madjare posle velikog preokreta. Iako im skoro niko polsije poraza od 2:0 u Budimpešti nije davao velike šanse , Zbornaja komanda je furioznom igrom u drugom meču slavila 3:0 I plasirala se na finalni turnir.
Tamo su bili i Jugosoveni koji su po ko zna koji put bili bolji od Francuza. Neriješen rezultat (1:1) iz Marseja je davao kakvu takvu nadu Francuzima pred revanš u Beogradu,medjutim na stadionu JNA doživjeli su klasični nokaut. Plavima je samo 32 minuta bilo dovoljno da nedoraslog protivnika bace u konopce. Već tada je bilo 4:0,tako da krajnjih 5:1 I ne zvuči tako nepovoljno za buduće dvostruke prvake evrope.
Jedini meč koji nije nosio epitet derbija je bio onaj izmedju Bugarske I Italje. Medjutim nije bio nista manje uzbudljiv od ostalih. Naprotiv. Bugari su pobjedili u prvom meču sa 3:2 , ali u revanšu budući domaćini ipak nalaze snage da pobjede 2:0 I plasiraju se na završni turnir.
Polufinala igrana u Napulju I Firencu nisu bila fudbalski bogata kao na prethodnim šampionatima,ali uzbudjenja nije nedostajalo.
U prvom polufinalu igranom 05.06. u gradu pod Vezuvom sastali su se domaćin Italija I SSSR.
U tvrdoj utakmici ni posle produžetaka nije bilo pobjednika tako da je učesnika finala odlučio – žreb. Novčić je bio na strani domaćina koji se tako plasirao u finale nekog takmičenja prvi put od 1938. godine, kad su osvojili drugu titulu svetskog šampiona.
U drugom polufinalu igranom u Firenci istog dana na megdan su izašli zvanični svetski sampioni Englezi predvodjeni Čarltonom,Murom I Benksom , i Jugoslavija u čijim se redovima radjala jedna od najvećih zvezda evropskog fudbala, Dragan Dzajić.
Upravo je on presudio Englezima golom u 86. minutu I odveo svoj tim u finale. Tako su popularni plavi nakon eliminsanja svetskog vicesampiona,na putu do svog drugog finala eliminisali I svetske prvake.
Očekivalo se uzbudljivo I kvalitetno finale. Tako je I bilo.
Kao uvod u završnu predstavu odigrana je utakmica za treće mjesto izmedju Gordog Albiona I Zbornaje komande.
Engleska je bez većih problema pobjedila Sovjete sa 2:0 golovima Čarltona I Harsta u 39. I 63. minutu.
Tako su Sovjeti prvi put od nastanka takmičenja ostali bez medalje.
U finalu se Jugoslavija hrabro suprotavila domaćinu koji je izveo sastav bez Rive,Rivere I Macole.
Medjutim imali su nesebičnu pomoć sudije Dinsta. Onog istog koji je dvije godine ranije priznao fantomski gol Hartsa u finalu svetskog prvenstva .
Ponovo je Dzajić bio strijelac vodećeg gola za Jugoslaviju , medjutim Domengini je izjednačio 10 minuta prije kraja.
Pošto ni poslije produžetaka nije bilo pobjednika igrala se nova utakmica 2 dana kasnije na istom mjestu.
Italijani su bili svježiji I posao završili već u prvom poluvremenu golovima rive u 12. I anastasija u 31.minutu.
Tako je Jugoslavija I svom drugom finalu ostala bez trofeja,I više nikad u svojoj istoriji nisu ponovili takav uspjeh. Isto važi I za italiju kojima je titula osvojena u Rimu jednini trofej na evropskim prvenstvima. Iako su poslije toga 2 puta bili prvaci svijeta do evropskog trona više nisu stizali. Najbliži tome su bili 2000. Godine kad su u finalu zlatnim golom poraženi od Francuza.
U idealnom timu su se nasli:_
Zof ( Italija), Fazlagić ( Jugoslavija), Faketi(Italija), Šesternev( SSSR), Mur ( Egleska) Osim ( Jugoslavija) , Macola ( Italija), Domengini (Italija) Harst( Engleska), Riva ( Italija) I Dzajic ( Jugoslavija).
Najbolji strijelci takmičenja su bili Dzajić I Musemić sa po 3 gola.
Iste te,1968. Godine prvak evrope je bio Mančester junajted, najbolji igrač je bio Dzordz Best,Najbolji strijelac Euzebio. Prvak Jugoslavije je po 8. put bila beogradska Crvena Zvezda.
Rodili su se članovi vatrenog tima koji je osvoji bronzu u Francuskoj 1998. Robert Jarni I Slaven Bilić.
Ovaj poslednji će kao selektor Hrvatske pokušati da vrati ono što mu je Šenturk oduzeo prije 4 godine.
Tako je na tri takmičenja evropa imala 3 različita pobjednika I tTaj trend će se nastaviti I na sledećem prvenstvu Evrope.
A ko će biti sledeća reprezentacija u tom nizu saznaćemu u Briselu u gdje vam zakazujemo sledeći sastanak u ljeto 1972.godine.

N.S.
Znas,velika je razlika u navijanju za Zvezdu i u navijanju za Zvezdinu pobedu.
by belaggio
User avatar
ajkula
Члан клуба
Posts: 1282
Joined: Sun Mar 17, 2013 8:12 pm

Re: istorija evropskih prvenstava u fudbalu

Post by ajkula »

Stanica 4.-Brisel

Završni turnir četvrtog evropskog prvenstva u fudbalu održan je u Belgiji od 14.06. do 18.06. 1972. godine u Belgiji, i to po prvi put u 3 grada, a na 4 stadiona. U Antverpenu,Briselu i Liježu.
U kvalifikacijama su učestvovale sve ekipe članice Uefe osim Islanda. Reprezentacije su bile podjeljene u 8 grupa, a pobjednici grupa su u četvrtfinalnim dvobojima odlučivali ko će igrati u završnim borbama za trofej namjenjen evropskom prvaku.
U tim prvim borbama nije bilo iznenadjenja osim ako se tako može nazvati eleiminacija Francuza od tada još uvijek dobrih Madjara. Galski petlovi su i te godine su kao i nekoliko puta kasnije doživjeli nokaut na svom terenu. U odlučujućoj utakmici porazeni su sa 2:0 i tako ostali kući.
Madjari su u četvrtfinalu teškom mukom eliminisali Rumune zahvaljujući tome što su postigli više golova u gostima . U Budimpešti je bilo 1:1,a u Bukureštu 2:2.

U ostalim četvrfinalnim duelima nije bilo toliko uzbudljivo. Belgijanci su lakše nego sto rezultat govori izbacili zvanične prvake Italijane 0:0 i 2:1 , Zapadni Nemci su preslišali Engleze. Posle pobjede od 3:1 na Vembliju Bekenbaueru i drugovima je bilo dovoljno 0:0 u Berlinu za prvi plasman u polufinale evropskog prvenstva.
U duelu dvije reprezentacije koje su bile najredovnije na zavrsnicama ponovo je bila uspješnija ekipa SSSR-a. Bili su ubjedljivi protiv svoje stare mušterije i zvaničnog vicešampiona evrope,reprezentacije Jugoslavije sa 3:0 i 0:0.

U prvom polufinalu igranom u Antverpenu Z. Nemačka je golovima Gerda Milera u 24. i 71. minutu savladala domaćina sa 2:1. Počasni gol za Belgiju postigao je Polenius u 83.
Tako su se panceri plasirali u svoje prvo evropsko finale,i započeli jednu tradiciju ,a može se reći i dominaciju koja traje i danas. Naime na sledecih 10 prvenstava evrope Nemci su igralu u polufinalu na njih 7. Jedini loš period najbolje evropske reprezentacije je bio u prvoj polovini 21. vijeka kad na dva uzastopna prvenstva nisu došli do polufinala.

U finalu su ih čekali Sovjeti kojima je ovo bilo 4. uzastopno polufinale i niko do sada nije uspio da nadmaši taj rekord. Čak ni Nemci .
Oni su u Briselu na Emili Vers stadionu svladali Madjarsku sa 1:0 i plasirali se u svoje treće finale.
Na sledeće će čekat punih 16 godina.

U utakmici za treće mjesto odigranom u Liježu 17. Juna domaćini su savladali Madjare sa 2:1. Golove su postigli Lambert u 24. i Van Himst u 28. minutu za Belgiju a Lajoš Ku u 53. minutu za Madjare.
Ovo prvenstvo je poslednje na kome su Madjari imali neki značajniju ulogu i posle kojeg je zemlja koja je iznedrila Puškaša ,Cibora, Alberta polako nestajala sa velike fudbalske scene.
Sa druge strane pojavila se generacija Belgijanaca koja je u sledećih 15-ak godina imala veoma zapažene rezultate na svetskim i evropskim prvenstvima.

18. Juna na Roi Baudouin stadionu u Briselu odigrano je veliko finale izmedju ekipe koja je obilježila dotadašnju istoriju evropskih prvenstava,i ekipe koja će postat budućnost tog takmičenja.
Njemci su u finalu lako,sa 3:0 pobjedili indisponirane Sovjete golovima Gerda Milera u 27. i 58. minutu, i Herberta Vimera u 52. minutu.
Osvajanje prvenstva Evrope na ovako ubjedljiv način je bio uvod u trijum na svetskom prvenstvu koje je odigrano dvije godine kasnije u Njemačkoj i koje je bilo kruna ova vjerovatno najbolje selekcije u istoriji Njemačke. Kakav je to tim bio najbolje se vidi igračima koji su se našli u najboljem timu prvenstva:

Rudakov (Rusija) , Dzodzuašvili ( Rusija) , Bekenbauer ( Njemačka) , Brajtner (Njemačka) , Henes ( Nemačka) , Vimer ( Nemačka) , Necer ( Nemačka) , Lambert ( Belgija) , Hajkens ( Nemačka) i Miler ( Nemačka).

Najbolji strelac takmičenja je bio Gerd Miler sa 5 pogodaka.

Te godine kup šampiona je ovojio Ajaks iz Amsterdama , najbolji evrpski igrač je bio Franc Bekenbauer, a najbolji strijelac njegov sunarodnik Gerd Miler.
Prvak Jugoslavije je po prvi put bio sarajevski Željezničar.
Rodili su se Nedved, Figo i Zidan.

Nakon Brisela, 4 godine kasnije čekao nas je vjerovatno najkvalitetniji i najuzbudljiviji završni turnir od nastanka takmičenja. Istovremeno to je bio poslednji turnir sa samo 4 reprezentacije.
Preokreti,produžeci , penali , mnogo golova i novih zvezda evropskog fudbala nas čeka u glavnom gradu prve, i do ove godine jedine istočnoevropske zemlje koja je organizovala završnicu nekog velikog fudbalskog takmičenja.

Vidimo se u Beogradu 1976 .
Last edited by ajkula on Fri May 17, 2013 5:20 pm, edited 1 time in total.
Znas,velika je razlika u navijanju za Zvezdu i u navijanju za Zvezdinu pobedu.
by belaggio
User avatar
ajkula
Члан клуба
Posts: 1282
Joined: Sun Mar 17, 2013 8:12 pm

Re: istorija evropskih prvenstava u fudbalu

Post by ajkula »

Stanica peta – Beograd

Peto evropsko prvenstvo u fudbalu igralo se u Jugoslaviji 1976. godine. Prva , i do ovog ljeta jedina zemlja istočne Evrope koja je dobila organizaciju nekog velikog fudbalskog takmičenja. Medjutim odličnim rezultatima u posleratnom periodu Jugoslavija je ,iako je u to vrijeme bila po mjerilima zapada egzotična zemlja,natjerala UEFU da im povjeri organizaciju završnog turnira koji je bio jedan od najkvalitetnijih i najuzbudljivijih u istoriji ovog takmičenja.
Medju četiri najbolje ekipe plasirale su se svijetski šampion Zapadna Nemačka, zatim vicešampion svijeta Holandija, ČSSR i četvrtfinalista poslednjeg svetskog prvenstva domaćin ,selekcija Jugoslavije.
Nemci su se nadali da će osvajanjem šampionata nastaviti zlatan niz koji je počeo četiri godine ranije u Briselu a nastavljen osvajanjem prvenstva svijeta 1974. u Z. Nemačkoj.
Holandjani su imali jednu sjanu generaciju koja je trijumfom u Beogradu htjela da potvrdi nastanak jedne velike fudbalske nacije, dok su Česi i Jugosloveni htjeli da nadoknade propuste ranijih generacija koje se iz raznoraznih,često i nefudbalskih ,razloga nisu popele na sam vrh evropskog,pa i svetskog fudbala.
Ovo je bila prva završnica koja je protekla bez ekipe SSSR-a. Njih su u četvrtfinalu eliminisali Čehoslovaci sa 2:0 i 2:2. Ni ostale 3 ekipe nisu imali problema sa svojim protivnicima u četvrtfinalu. Holandani su pregazili Belgiju 5:1 I 2:1, Nemačka je sa pola gasa savladala Španiju 2:0 i 1:1,a Jugoslavija je istim rezultatom bez problema eliminisala Vels .
Na 4 utakmice postignuto je čak 19 golova. Na svim utakmicama su igrani produžeci,a prvak je odlučen penalima.
Najmanje golova je bilo na prvoj polufinalnoj utakmici odigranoj u Zagrebu gdje je ČSSR pomalo iznenđujuće savladao Holandjane sa 3:1 posle produžetaka. U regularnom toku bili je 1:1. Ondruš je prvo doveo Čehe u vodjstvo u 19. minutu,a 13 minuta prije kraja isti igrač je savladao svog golmana i donio lalama produžetke u kojima su Nehoda u 114, i Veseli u 118. minutu donijeli ekipi ČSSR- prvo evropsko finale.
Dan kasnije na beogradskoj Marakani odigran je drugi polufinalni meč. Meč koga se ljubitelji fudbala u bivšoj nam državi nerado sjećaju.
Jugoslavija je imala sjajnu generaciju od koje se očekivalo da na svom terenu napokon učini taj poslednji korak potreban da se osvoji najvažniji evropski trofej.
Iako su sa druge strane bili zvanični svetski prvaci ,optimizam je bio veliki.
Počelo je kao u najljepšim snovima. Prvo poluvrijeme za udžbenike . Nemci su bili pogubljeni i gotovo da nisu znali gdje se nalaze.
Plavi su za samo pola sata igre golovima Popivode (19) i Džajića (30) vodili sa 2:0,i nemci su čak mogli biti zadovoljni rezultatom na poluvremenu jer su mogli biti nokautirani.
Slavlje na tribinama i u domovima 20 milona Jugoslovena je već počelo , i malo ko je mislio da utakmica nije rješena pa se već mislilo na finale gdje su se nalazili Čehoslovaci, koji su već bili prežaljeni .
Medjutim kao i često poslije toga kad je u pitanju fudbal na ovim prostorima pravljen je račun bez krčmara. A krčmar je bio debitant Diter Miler koji je ušao u igru u 79. ,a već u 82. minutu je postigao gol koji donio produžetke pancerima. Prethodno je još jedan rezervista Flohe smanjio prednost domaćina u 64. minutu. I najavio kakav će biti rasplet ove utakmice.
Ono što je započeo u drugom poluvremenu 22-godišnji napadač Kelna je nastavio u produžecima. Golovima u 115. i 119 . minutu lansirao je Nemačku u svoje drugo finale zaredom, a Jugoslovene poslao na u borbu za treće mjesto.
Tamo su ih čekali Holandjani , i u Zagrebu smo prisutvovali još jednoj utakmici skoro za infarkt.
Holandjani,očugledno manje utučeni zbog poraza u polufinalu brzo su poveli sa 2:0 golovima Gelsa u 27. i Vilija van der Kerkofa u 39. minutu. Medjutim Jugosloveni su ipak pokazali karakter i golovima Katalinskog u 43. i Džajića u 82. minutu.
Nažalost kompletan preokret nije napravljen jer je Rud Gels golom u 107. minutu obezbjedio lalama prvu medalju na evropskim prvenstvima.
Jugoslavija je tako prekinula tradiciju da na svakom drugom šampionatu osvaja medalju. To je ujedno bio i poslednji veliki uspjeh selekcije Jugoslavije koja je od toga prvenstva konačno ispala iz reda najboljih evropskih selekcija,i preselila se u drugi razred evropskog fudbala. U sledećih 15 godina ,odnosno do raspada SFRJ reprezentacija se samo 2 puta kvalifikovala na evropsko prvenstvo. 1984 se obrukala u grupi,a sa evropskog prvenstva 1992 je izbačena potezom olovke moćnika UEFA.
Ekipa ČSSR-a je megdan u finalu podjelila sa Zapadnom Njemačkom i skoro niko joj nije davao nikave šanse za uspjeh. Medjutim fudbal ne bi bio tako intersantan da se nečije šanse mogu na izračunati na papiru.
Finale na popularnoj Marakani donijelo je najneizvjesniji meč na šampionatu, i jedino u istoriji evropskih prvenstava koje je odlučeno penalima.
Česi su slicno Jugoslovenima nekoliko dana ranije krenuli uraganski i već nakon 25 minuta igre bilo je 2:0 za ČSSR golovima Švelika i Dobijaša u 8. odnosno 25. minutu. Diter Miler je već u 28. smanjio na 2:1,i tako je bilo do 89. kada je Helcenbajn donio produžetke. Četvrte na šampionatu. Posle dodatnih 30 minuta nije bilo promjena pa se krenulo u izvodjenje penala koji su trebali odlučit pobjednika.
Prvih 7 šuteva su našli svoj put ka cilju. Redom su pogadjali Masni,Nehoda,Ondruš,Jurkemik za Čehe,a Bonof, Flohei Bongarc za Nemce. U 4. seriji za Njemce šutira sadašnji predsednik Bajerna Uli Henes i promašuje , tako da je Panenka dobio šansu da riješi meč i svojoj zemlji napokon donese zlato sa nekog velikog takmičenja. Taj šut je trebao da Česima nadokandi sve one momente tuge nakon izgubljenih finala i polufinala na svetskim i evropskim prvenstvima.
I donio je. I to kakav šut je to bio . Genijalan ili lud teško je reći. Hrabar sigurno. Panenka je samo potkopao loptu koja je lagano ušla u mrežu nemoćnog Sepa Majera.
Tako je na najuzbudljiviji način završeno najuzbudljivije i vjerovatno najkvalitetnije evropsko prvenstvo do sada.
U najboljem timu dominirali su Česi, a svoje mjesto je našao i najbolji igrač svetskog prvenstva 8 godina ranije u Rimu, Dragan Džajić.
Viktor ( ČSSR), Pivarnik ( ČSSR), Krol ( Holadija), Polak ( ČSSR), Ondruš ( ČSSR), Bekenbauer (Z. Njemačka),Bonof (Z. Njemačka), Nehoda ( ČSSR), Miler (Z. Njemačka), Panenka ( ČSSR) , Džajić ( Jugoslavija).
Najbolji strijelac turnira je bio Diter Miler sa 4 pogotka.
Te godine prvak evrope u fudbalu bio je Bajern, najbolji evropski igrač je postao Bekenbauer, najbolji strijelac je došao sa Kipra i zvao se Sotiras Kaiafas.
Prvak Jugoslavije je po 7. put postao beogradski Partizan .
Rodili su se Alesandro Nesta i Klarens Sidorf .
Finalni turnir u Beogradu je bio polsednji koji je odigran sa samo 4 ekipe. Od 1980. godine broj učesnika završnice prvenstva evrope biće proširen na 8 i tako dati jednu potpuno novu dimenziju ovom takmičenju jer završne borbe neće više biti vikend turnir , već dogadjaj koji će privlačiti pažnju cijelog fudbalskog svijeta skoro dvije nedelje.
Kako je to tamo izgledalo,i koliko se ovakvim formatom evropsko prvenstvo približilo svetskom vidjećemo 1980. godine .
Opet u Rimu.
Last edited by ajkula on Fri May 17, 2013 5:20 pm, edited 1 time in total.
Znas,velika je razlika u navijanju za Zvezdu i u navijanju za Zvezdinu pobedu.
by belaggio
User avatar
ajkula
Члан клуба
Posts: 1282
Joined: Sun Mar 17, 2013 8:12 pm

Re: istorija evropskih prvenstava u fudbalu

Post by ajkula »

Stanica šesta – Rim drugi put

Šestim evropskim prvenstvom u fudbalu počela je nova era ovog takmičenja. Naime po prvi put je na finalnom turniru bilo 8 selekcija koje su bile u rasporedjene u dvije grupe čiji su pobjednici igrali direktno u finalu,a drugoplasirani su se borili za 3. mjesto.
Na taj način smo mogli da vidimo mnogo više uzbudjenja nego što je bio slučaj na završnim turnirima igranim ranije. Jedini nedostatak ovakvog sistema je bilo to sto nije bilo polufinalnih borbi.
Prvenstvo je igrano u Italijanskim gradovima Rimu,Napulju, Milanu i Torinu, a uz domaćina Italiju , u grupi B smjestenoj u Milanu i Torinu su bile još Belgija,Engleska I Španija, ekipa koja je u kavlifikacionoj grupi izbacili Jugoslaviju.
U grupi A igranoj u Rimu I Napulju bile su 3 prvoplasiane ekipe sa zadnjeg prvenstva evrope , ČSSR, Z Njemačka, Holandija I debitant Grčka.

U toj grupi panceri su pobjedama nad Česima I Holandjanima nadmoćno osvojili prvo mjesto pa im je meč protiv Grka bio samo priprema za finale pa remi u toj utakmici I nije bio neko iznenadjenje.
Borba za drugo mjesto u grupi bilo je interesantnije. Posle poraza od Njemaca I pobjeda nad Grcima, u poslednjem kolu su ČSSr I Holandija u direktnom dvoboju rješavali pitanje plasmana u borbu za 3. mjesto.
Utakmica je završena 1:1 i dalje su prošli Česi zahvaljujući za jedan gol boljoj gol razlici.

U drugoj grupi bilo je jos uzbudljivije.Sve ekipe su imale šansu da se plasiraju u borbu za medalje. Englezi su pobjedili pance I čekali duel dvije prvoplasirane ekipe Italije I Belgije. Ubjedljiva pobjeda nekog od ta dva tima je Engleze vodila u meč za treće mjesto protiv ČSSR-a. Italijane je samo pobjeda vodila u finale ,a Česima je odgovarao I nerešen rezultat jer su imali bolju gol razliku od domaćina. Tačnije imali su istu gol razliku ,ali vise postignutih golova.
Na kraju je bilo 0:0 I u finale su otišli Kulemans, Gerec I drugovi. Tako su domaćini ostali bez vidjenog finala,a I ruku na srce ekipa koja da samo jedan gol u grupi nije ni zasluzila da se bori za trofej. Italijanima se ovakvo ispadanje vratilo samo dvije godine lkasnije na svetskom prvenstvu u Španiji kad su na isti način prosli grupu I na kraju uzeli 3. Svetsku titulu.
Utakmica za treće mjesto je bila najdramatičnija na prvenstvu. Poslije regularnih 1:1 ( Jurkemik 54., I Gracijani 73 minut) ,igrani su produžeci koji nisu donijeli promjenu rezultata pa su pobjednika odlučili penali. Pobjednik je odlučen tek u 9. seriji. Do tada je svih 16 izvodjača bilo precizno. Precizan je bio I Barmoš,a li ne I Kolovati tako das u Česi posle zlata u beogradu osvojili bronzu. Svoju kolekciju medalja zaokružili su 16 godina kasnije u Engleskoj. Pod drugim imenom su praženi u finalu od Njemačke.

U velikom finalu sastali su se dakle Zapadna Njemačka I Belgija. Poslije ranog vodjstva pancera u 10. minutu golom Hrubeša, belgijansi su golom Rene Vanderejkena u 75. Iz penala poravnali rezultat. Kad su svi mislili da će I u ovom finalu biti produžetaka na scenu je opet stupio Hrubeš. Sjani centarfor HSV-a je golom u 88. minutu donio drugi titulu ekipi Zapadne Njemačke.
Ako smo za prvenstvo 1976. rekli da je bilo najkavlitetnije ,onda je ovo bilo fudbalski najsiromašnije . Takodje ni na tribinama nije bilo puino bolje jer je posjeta bila dosta slaba. Jedni što je bilo iznad prosjeka je bilo divljanje englskih navijača.
Najbolji strijelac prvenstva bio je Klaus Alofs , a timu šampionata svoje mjesto pronašli su:
Zof ( Italija) , Djentile ( Italija) , Širea( Italija) , Ferster ( Z. Njemačka) , Brigel ( Z. Njemačka) , Tardeli ( Italija) , Kulemans ( Belgija) , Šuster ( Z. Njemačka), Miler( Z. Njemačka) , Rumenige( Z. Njemačka) , Hrubeš( Z. Njemačka).
Prvak evrope te godine je bio Notingem Forest.
Najbolji igrač te godine je bio napadač Bajerna Karl Hajnc Rumenige,a najbolji strijelac Ervin Vanderberg član Lirsa.
Prvak Jugoslavije je po 13. put bila beogradska Crvena Zvezda.
Rodili su se neki od učesnika prvenstva Evrope u Poljskoj I Ukrajini poput Kola, Dzerarda, Terija, Rosickog, Ćavija.
Te iste godine 8. Decembra u psihopata Mark Dejvid Čepmen je u Njujorku prekinuo život jednog od najznačajnijih svetskih muzičara Dzona Lenona.

Poslije Italije I Francuska je dobila priliku da po drugi put organizuje finalni turnir evropskog prvenstva, a tamo nas čeka jedan od najvećih fudbalera u istoriji.

Šta su nam Platini&co pripremili saznaćemo na sledećoj stanici našeg putovanja ,u Parizu 1984.
Znas,velika je razlika u navijanju za Zvezdu i u navijanju za Zvezdinu pobedu.
by belaggio
User avatar
ajkula
Члан клуба
Posts: 1282
Joined: Sun Mar 17, 2013 8:12 pm

Re: istorija evropskih prvenstava u fudbalu

Post by ajkula »

Stanica sedma – Grad svetlosti -drugi put

Nakon skoro četvrt vijeka od prvog šampionata Evrope, Francuska je ponovo dobila organizaciju finalnog turnira ,I tako dobila priliku da na domaćem terenu napokon osvoji neki značajan trofej. Zemlja čiji su sportski radnici osnovali valjda sva najznačajnija fudbalska takmičenja je imala praznu salu za trofeje.
Osim domaćinstva imali su I još jedna jak adut. Odličan tim predvodjen jednim od najboljih igraca svijeta svih vremena Mišelom Platinijem.
I ovo izdanje je donijelo promjene u sistemu takmičenja u odnosu na turnir u Italiji. Naime od ovog prvenstva ponovo je uvedeno polufinale,a iz programa izbačena utakmica za treće mjesto.
Ekipe su bile podjeljene u dvije grupe. U grupi A igrale su selekcije domaćina, zatim Belgije, Jugoslavije I Danske .
U grupi B bile su ekipe Njemačke,Portugala,Španije I najvećeg iznenadjenja kvalifikacija, ekipe Rumunije koja je u kvalifikacijama eliminisala zvanične prvake svijeta Italijane.
U grupi A vidjen je uzbudljiv I kvalitetan fudbal sa puno golova. Francuzi su sa sve tri pobjede I gol razlikom 9:2 potvrdili das u najveći favoriti prvenstva.
Drugi polufinalist je bila Danska. Tim koji je imao puno talenta I koji je na tom takmičenju počeo da postaje evropska klasa.
U ljepotici prvenstva pobjedili su u poslednjem kolu direktnog konkurenta , iskusnu selekciju Belgije sa 3:2 ,iako su posle 40 minuta gubili 2:0.
Najveće razočarenej je bila Jugoslavija koja je služila za popravljanje gol razlike,I tako pokazala da je plasman na prvenstvo bio više plod sreće( kako pri izvlačenju kvalifikacionih grupa, tako I u poslednjoj utakmici kvalifikaciaj protiv Bugarske u Splitu), nego kvaliteta.
Jedini dobitak sa tog prvenstva je stupanje na scenu jednog velikog majstora- Dragana Stojkovića- Piksija. Sve ostalo je,što se tiče ove selekcije, bilo za zaborav. I pamtiće se naravno da je ovo bilo poslednje takmičenje na koje učestvovala reprezentacija SFRJ. Ali
U drugoj grupi smo za razliku od prve gledali siromašan fudbal. Na 6 utakmica je palo samo 9 golova. Ipak I tu je bilo uzbudljivo do poslednje sekunde.
Njemci I Španci su odlučivali o plasmanu dalje u medjusobnom duelu, stim što je pancerima odgovarao I nerešen rezultat. I u jednoj ružnoj utakmici golova nije bilo sve do poslednjeg minuta kada je Maseda nokautirao Rumenigea I kolege I poslao ih kući,a svoju reprezentaciju smjestio na prvo mejsto u grupi.
Portugal je istovremeno golom Nenna u 81. Minutu riješio Rumune I kao drugoplasirana ekipa otišao u polufinale .
Tamo su ih čekali Francuzi koji su bili apsolutni favorite. Medjutim Portugalci nisu mislili tako I u utakmicu su ušli bez preteranog respekta prema francuskim zvijezdama.
Napadač Tuluza Žan Pjer Domerk je doveo galske petlove u vodjstvo u 24. minutu. Izjednačio je Žordao 11 minuta prije kraja regularnog toka.
U produžecima je vidjen odličan fudbal. U 98. minutu ponovo je Žordao iz poluvoleja savladao Žoela Batsa.U tom trenutku izgledalo je da će Iberijci pokvariti planove domaćina da se popnu na krov evrope.
U drugom produžetku Francuzi su krenuli na sve I ništa I dobili su – sve.
Prvo je Domerk u 115.minutu svojim drugim golom na utakmici izjednačio rezultat, a plasman u finale donio je,a ko bi drugi, Mišel Platini minut prije kraja drugog produžetka .
O drugom učesniku finala odlučivali su Španci I Danci u utakmici igranoj par sati kasnije na Žerlanu.
Poveli su Vikinzi golom Lerbija već u 7.minutu,a izjednačenje crvenoj furiji donio je Maseda u 67.minutu.
U produžecima nije bilo previše uzbudjenja pa je rezultat ostao nepromjenjen I drugog finalist su morali odlučit penali.
I ako to obično biva najbolji igrač je promašio jedanaesterac I odveo svoj tim u poraz I borbu za treće mjesto. Na žalost Danaca to je bio Elkjer koji je promašio poslednji šut u seriji I tako poslao svoju selekciju kući.
U finalu igranom na Parku prinčeva nije bilo ni približno toliko uzbudjenja kao na polufinalnim mečevima.
Francuska je relativno lako savladala španiju sa 2:0. Platini je u 57.minutu svojim 9-im golom na prvenstvu doveo domaćina u vodjstvo,a tačku na I je u poslednjem minutu utakmice postigao Beloni.
Tako su Francuzi poslije 54 godine, I prvog svetskog prvenstva ostvarili san da trijumfuju na svetskom ili evropskom prvenstvu. I taj im se san ostvario još dva puta u sledećih 16 godina.
Prvenstvo je u svakom pogledi obilježio Platini koji je postavio teško oboriv rekord. Na 5 utakmica postigao je 9 golova i tako bio najzaslužniji za konačan trijumf trikolora.
U najboljem timu prvenstva su se uz njega našli još šumaher( Z. Nemačka) , Pinto ( Portugal), Ferster ( Z. Njemačka), Olsen ( Danska), Breme ( Z. Njemačka), Šalana ( Portugal), Žires ( Francuska) , Tigana ( Francuska) , Arnesen ( Danska) , Platini ( Francuska) I Feler ( Z. Njemačka).
Te 1984. godine prvak evrope je bio Liverpul, Najbolji Igrač Mišel Platini, Najbolji strijelac Jan Raš.
Prvak Jugoslavije je već po 15. put bila Crvena Zvezda.
Rodjeni su Injesta, Tores ,Roben I Snajder…
Prvenstvo koje je potvrdilo da Francuska postaje jedna od vodećih sila u fudbalu I da se priblžava uskom krugu “ vječitih favorita” poput Z. Njemačke, Brazila, Italije I Argentine. Taj utisak nisu pomutile ni katastrofalno odigrane kvalifikacije gdje su u 8 utakmica osvojili samo 5 bodova I tako predali krunu još u predigri šampionata.
Na sledećem evropskom prvenstvu još jedna selekcija se približila tom krugu,pojavili su se neki novi asovi , a neke selekciju su zbog promjena granica u evropi oprostile od ovog takmičenja.
Sve to I još puno toga dobroga nas čeka u osam Zapadnonjemačkih gradova koji će biti domaćini narednog, osmog prvenstva evrope.
Ko će biti novi prvak saznaćemo 25.06. 1988 godine u Minhenu.

N.S.
Znas,velika je razlika u navijanju za Zvezdu i u navijanju za Zvezdinu pobedu.
by belaggio
User avatar
ajkula
Члан клуба
Posts: 1282
Joined: Sun Mar 17, 2013 8:12 pm

Re: istorija evropskih prvenstava u fudbalu

Post by ajkula »

Stanica 8.- Minhen

Od 10. pa do 25. Juna u osam zapadnononjemackih gradova odigrano je osmo evropsko prvenstvo u fudbalu.. Poslednje prije pada berlinskog zida I prije serije geo-politickih promjena koje su zadesile evropu na kraju 80-ih i pocetkom 90-ih godina. Dogadjaja koji ce ostaviti trag i uticati iu na buducnost fudbala na starom kontinentu.
Poslednje na kom su ucestvovale Zapadna Njemacka i SSSR. Dvije najuspjesnije zemlje u istoriji ovog takmicenja.
Prvenstvo koje se najvise pamti po nevjerovatnom golu Marka van Bastena protiv SSSR-a u finalu , kojim je potvrdio da su Evropa I svijet dobile jos jednog sjajnog fudbalera.
Prvenstvo u cijim je kvalifikacijama eliminisan zvanicni prvak evrope Francuska, I 4. reprezentacija svijeta Belgija.
Takodje na ovom skupu najboljih selekcija nije bilo ni reprezentacije Jugoslavije koju su eliminisali Englezi .

Naravno gledali smo jedna sjajan sampionat u fudbalskom i organizacionom smislu. Onako kako to valjda samo Njemci znaju da naprave.

Sve selekcije osim Irske bili e su kandidati za medalju,a za najvece favorite su vazili Njemci koji su imali sjajnu generaciju, zatim Italija , Holandija I SSSR.
Upravo su se te ekipe I plasirale u polufinale nakon grupne faze takmicenja.

U grupi A nije bilo puno dilemma . Njemci i Italijani su u prvom kolu remizirali a u sledeca dva pobjedili Spaniju i Dansku a da nisu primile ni gol. Domacini su zauzeli prvo mjesto zbog jednog datog gola vise.

U grupi B uoci poslednjeg kola svi su imali sanse osim Engleza koji su imali dva poraza.
Koko su poceli, Englezi su I zavrsili. Porazeni su I u trecem mecu I ostali ubjedljivo na poslednjoj poziciji.
Odlucujuca utakmica za drugo mjesto je igrana izmedju Irske I Holandije. Po imenima Holandjani su bili favorite,ali Irci su dobili Engleze imali nerijeseno sa SSSR I tako usli sa bodom vise od Holandije koja je isto dobila fudbalere Gordog albiona,ali porazena od zbornaje.
Irci su odigrali jos jednu tvrdu utakmicu,ali ih je centarfor PSV-a Vim Kift poslao kuci 8 minuta prije kraja.

Takvim ishodom sigurno nisu bili zadovoljni domacini jer je Holandija sigurno bila njihov poslednji izbor protivnika u polufinalu.
Sam mec je potvrdio njihova strahovanja jer su se Holandjani u jednom sjajnom mecu,pogotovo u drugom poluvremenu osvetili Njemcima za poraz u finalu svetskog prvenstva 14 godina ranije,i tako dobili sansu da napokon osvoje neki trofej koji je ostao nedosanjan san nekoliko sjajnih holandskih generacija.

Posle golova Mateusa Kumana iz penala Njemcima je glave dosao Marko van Basten golom 2 minuta prije kraja utakmice. Odlicno je reagovao na sjajan pas Voutersa i u padu,po zemlji sproveo loptu u suprotan ugao gola nemocnog Imela.

U svom prvom evropskom finalu lale su za protivnika imali SSSR koji je u u drugom polufinalu bez vecih problema golovima Litovcenka I Protasova u 58. i 62. minutu pobjedila Italijane.

Tako je za 25. Jun na olimpijskom stadionu u Minehnu zakazana repriza susreta koji je odigran u Kelnu skoro dvije nedelje ranije, samo ovaj put sa puno vecim ulogom. U Kelnu se igralo za bodove, a u Minhenu se spremala utakmica za trofej namjenjen prvaku Evrope.

U jednoj na momente nervoznoj,ali ipak kvalitetnoj utakmici Holandjani su poveli u prvom poluvremenu golom Gulita u 32. minutu nakon katastrofalne greske sovjetske odbrane koja je lose postavila ofsajd zamku .

Poskusavali su Sovjeti u drugom poluvremenu da pritisnu i da izjednace rezultat,ali bez uspjeha. U jeku tih naleta sevnula je kontra lala, Miren je centrirao u kazneni prostor i tada se dogodio jedan od najljepsih momenata u istoriji evropskih prvenstava. Lopta ja padala skoro u mrtvi ugao ,I izgledalo je da se nista ozbiljnije iz te akcije nece izroditi ,pogotovo jer su se Sovjeti brzo vracali u odbranu.
Medjutim tako nije mislio Marko van basten koji je uhvatio savrsen volej, i lopta je mimo svih zakona fizike, i pored zaprepascenog Dasajava zavrsila u mrezi.
Tako je u vec u 54. minutu rijeseno pitanje pobjednika osmog evropskog prvenstva, I slavlje u zemlji lala je moglo da pocne. Slavlje koje se ceka jos od 1974.godine .
Centralna figura prvenstva je bio napadac Milana , Holandjanin Marko van Basten koji je sa 5 postignutih golova bio najbolji strijelac prvenstva iako je sampionat poceo kako rezerva.

Najbolji tim sampionata je bio sastavljen uglavnom od Holandjana i Italijana, a u njemu nije bilo mjesta ni za jednog igraca finaliste , ekipe Sovjetskog Saveza.

Brukelen( Holandija), Bergomi ( Italija) , Kuman( Holandija), Rajkard( Holandija), Maldini( Italija), Djanini( Italija), Mateus( Z. Njemacka), Vouters( Holandija), Viali( Italija), Gulit( Holandija), i van Basten( Holandija) .

Prvak Evrope je bio PSV , najbolji igrac je bio naravno Marko van Basten, najbolji strijelac Tazu Colak napadac Galatasaraja.

Rodili su se Ozil, Mata, Buskec, Bentner.

Prvak Jugoslavije je po 16. put bila Crvena Zvezda.

Holandija je postala sedma reprezentacija koja je osvojila prvenstvo evrope . U Svedskoj 1992. cemo dobiti i osmu . Kako je ekipa skupljena prakticno sa plaze postala novi, iznenadjujuci prvak Evrope saznacemo za 4 godine u Svedskoj.
Last edited by ajkula on Fri May 17, 2013 5:21 pm, edited 1 time in total.
Znas,velika je razlika u navijanju za Zvezdu i u navijanju za Zvezdinu pobedu.
by belaggio
User avatar
ajkula
Члан клуба
Posts: 1282
Joined: Sun Mar 17, 2013 8:12 pm

Re: istorija evropskih prvenstava u fudbalu

Post by ajkula »

Stanica deveta– Stokholm

Deveti samit najboljih evropskih selekcija je započeo jednom velikom sportskom tragedijom,a završila se možda jos vecom fudbalskom bajkom.
Glavni glumci u tragediji koju je režirala UEFA su bili reprezentatvici SFRJ koji su par dana prije početka finalnog turnira vraćeni kući zbog sankcija UN toj zemlji,odnosno onome što je od nje ostalo.
Iako su imali jak sastav i bili jedni od favorita za titulu nisu dobili šansu da se bore za trofej.
Umjesto njih su na šampionat pozvani Danci koji su bili eliminisani u grupi od Jugoslavije , I ispisali najljepšu fudbalsku bajku u istoriji evropskih prvenstava.
Iako su dosli sa plaze,iako je najbolji igrač Mihael Laudrup odbio da igra na prvenstvu uz obrazloženje da njegova ekipa nije zaslužila plasman , vikinzi su na opšte iznenadjenje stigli do kraja I digli trofej namjenjen pobjedniku turnira.
Geopolitičke promjene u Evropi su dovele do toga da u B grupi osim Holandije I Škotske igrala ekipa ZND umjesto SSSR- koji se kvalifikovao za prvenstvo,ali je ta zemlja u medjuvremenu prestajala da postoji, I po prvi put ujedinjena Njemačka , ovaj put bez geografske odrednice ispred imena.
I tako jaka Njemačka se provukla u polfinale jer su polije pobjede nad Škotskom , I neriješenog rezultata u meču sa ZND, u poslednjem kolu jprotiv Holandije koja je imala isti skor tražila put u polufinale. To je trebalo da bude kvalifikacioni meč jer bi u slučaju pobjede ZND nad Škotskom koja je već bila ispala sa takmičenja , poraženi tim iz ovog meča išao kući.
Iako su ubjedljivo poraženi od Holandjana sa 3:1, prošli su dalje jer su Škoti koji se već bili eliminisani bez poteškoća sa 3:0 pobjedili “Ruse” I lansirali Njemce u polufinale.

U grupi B vidjeli smo takodje dramatično poslednje kolo. U prethodna dva kola je bilo čak 3 remija ,a samo je Švedska pobjedom na Dancima osvojila čitav plijen na nekoj utakmici.
Tako je u zadnjem kolu samo domaćinima u svim kombinacijama bio dovoljan remi za prolaz dalje,dok su sve ostale reprezentacije pobjedom tražile siguran put dalje.
Skandinavci su bili uspješniji I pobjedama Švedske nad Engleskom, I Danske nad Francuskom od po 2:1 prošli u polufinale.
Tamo sui h čekali vječiti favorite Njemci I zvanični prvaci Holandjani.
U orvom polufinalu Njemci su sigurnom igrom eliminisali domaćina golovima Heslera u 11, I Karl-Hajnc Ridlea u 59. I 88 minutu. Golove kojim su Svedjani smanjivali prednost pancera postigli su sjajni Brolin u 64. Minutu iz penala, I Kenet Anderson minut prije isteka regularnog toka.
U drugom polufinalu gledali smo mnogo uzbudljiviju utakmicu.
Golovima Larsena u 5. I 33 minutu Danci su dva puta vodili , uporni Holandjani dva puta izjednačavali golovima prvo Bergkampa u 23., I Rajkarda u 86.minutu.
U produžecima se igralo oprezno I nije bilo većih uzbudjenja pa su drugog finalist rješavali penali.
Danci su bili izuzetno sigurni I redom su pogadjali mrežu van Brukelena, dok je na drugoj strani Šmajhel već u drugoj seriji odbranio udarac Marka van Bastena , I tako je poslije gola Kristoftea nastalo ogromno slavlje Danaca čiji se san nastavljao.
A finale igrano na stadionu Ulevi u Geteborgu je pokazalo da su vikinzi glavni posao obavili protiv Francuske I Holandije.
Danci Njemcima nisu dali ni da pomisle da mogu do treće titule evropskih prvaka.
Golovima Jensena u 18. I Vilforta u 78.minutu su gotovo rutinski savladali dvostruke evropske prvake, I tako načinili do tada najveću senzaciju u istoriji evropskih prvenstava.
Najbolji strijelac prvenstva je bio Henrik Larsen.Sjajni napadač Pize koji je kao pozajmljen igrač igrao u Lingbiju postigao je 3 gola na prvenstvu.
U timu šampionata našli su se:
Šmajhel( Danska), Angloma( Francuska),Blan( Francuska),Koler(Njemačka), Breme(Njemačka),, Gulit( Holandija) ,Efenberg(Njemačka), Hesler(Njemačka),Laudrup( Danska), Bergamp( Holandija), van Basten( Holandija).
Prvak Evrope te godine je bila Barselona, najbolji igrač Marco van Basten, najbolji strijelac Ali mcCoist .
Prvak Jugoslavije je po 19. put bila Crvena Zvezda.
Rodjeni su Neimar, Alaba I Gece.
Prvenstvo koje nije donijelo nešto posebno kvalitetan fudbal I da nije bilo izbacivanja Jugoslavije,I ovakvog uspona Danaca vjerovatno bi bio brzo zaboravljen.
Ujedno ovo je bio poslednji šampionat na kome je učestvovalo 8 ekipa. Kako je to izgledalo sa 16 ekipa u završnici vidjećemo u Engleskoj 1996 godine.

N.S.
Znas,velika je razlika u navijanju za Zvezdu i u navijanju za Zvezdinu pobedu.
by belaggio
User avatar
ajkula
Члан клуба
Posts: 1282
Joined: Sun Mar 17, 2013 8:12 pm

Re: istorija evropskih prvenstava u fudbalu

Post by ajkula »

Stanica deseta– London

Jubilarno deseto prvenstvo Evrope igrano u kolijevci futbala Engleskoj donijelo nekoliko značajnih promjena u sistemu takmičenja , odnosno broju učesnika na finalnom turniru.
Zbog povećana broja članica UEFA-e ,a usled raspada SSSR-a, SFRJ I ČSSR-a, Uefa je odlučila da broj učesnika završnice evropskog šampionata poveća sa 8 na 16 reprezentacija.
I reklo bi se da je to bio pun pogodak,jer je prvenstvo dobilo puno više utakmica a razlike izmedju najboljih I najlošijih timova nisu bile drastične kao na svetskim prvenstvima.
Ono što nije bilo dobro je bilo uvodjenje “zlatnog gola” ili “ iznenadne smrti” , zavisno iz kog ugla gledate. Naime uvedeno je pravilo da se u produžecima igra do prvog postignot gola.
Srećom to pravilo je važilo samo na dva prvenstva , I što je intersantno oba su odlučena tim golom.
U Engleskoj se pojavilo nekoliko novih reprezentacija nastalih posle promjena u istočnoj Evropi.
Od novih drzava na prvenstvo su se plasirale Rusija, Čehoslovačka I Hrvatska koje će I u budućnosti postizati najbolje rezultate od svih ekipa koje su nastale raspadom nekih zemalja istočnog bloka.
Na šampionatu su se osim Hrvatske našle još 3 debitantske reprezentacije. Bugarska, Turska I Švajcarska.
Engleska je opravdala naziv kolijevke fudbala jer je prvenstvo bilo odlično organizovano I još bolje posjećeno. Skoro 1. 300 000 ljudi je pratilo utakmice igrano na 8 engleskih stadiona.
Najveći favoriti su bili Englezi, zatim zvanični vicešampioni svijeta Italijani, Francuzi koji su slagali sjajan tim koji će dominirati na narednim šampionatima I Njemci koji su vrebali iz senke posle za njih karastrofalno odigranog prvenstva svijeta dvije godine ranije kad su ispali u četvrtfinalu od Bugarske.
U četvrfinale su se plasirale one selekcije od kojih se to očekivalo. Jedino iznenadjenje je bila eliminacija Italije u grupi od Njemačke I Češke . Njemci su bili prvi lagano a Česi su imali za jedan gol bolju gol razliku od Italije.
U grupnoj fazi je eliminisana I Danska ,a li to I nije bilo iznenadjenje jer su ispred njih bili Portugalci I Hrvati koji su imali odlične timove.
Četvrtfinale je donijelo loš fudbal. Jedino je utakmica izmedju Njemačke I Hrvatske bila dostojna ove faze takmičenja. Njemci su bili uspješniji. Pobjedili su 2:1 ali uz malu pomoć sudija koji su previdjeli faul pancera u napadu, posle kojeg je uslijedio centaršut na koji je sjajno reagovao Zamer I odveo Njemce u polufinale.
Na ostale 3 utakmice postignut je samo jedan gol. Ali kakav !!! Gol Poborskog kojim je Češka eliminisla Portugal je bio jedan od najljepših golova u istoriji prvenstava Evrope.
U ostala dva meča nije bilo golova pa su pobjednici odlučeni posle penala.
Englezi su sa 4:2 pobjedili Špance,a Francuska je sa 5:4 eliminisala Holandiju.
Ni polufinale nije donijelo spektakularan fudbal. U prvom polufinalu Česi I Francuzi su odigrali dosadan meč koji završen bez golova pa su finalist odlučili penali.
Galski petlovi su bili neuspješni ovaj put i Češka se na svom prvom takmičenju pod ovim imenom našla u finalu pobjedom od 6:5.
Drugo polufinale je bilo znatno uzbudljivije I kvalitetnije.
Iako su domaćini poveli već u 3.minutu golom Širera to nije zbunilo ekipu Bertija Fogtsa pa je Kunc 13 minuta kasnije izjednačio rezultat.
U sledeća 104 minuta nije bilo previše uzbudjenja pa je i drugog finalistu odlučivala penal serija.
U prvih 5 svi su šutirali bez greške ,a onda je lopti prišao Sautgejt I bio neprecizan. Meler nije propustio priliku da postigne gol I tako je odveo svoju ekipu u njeno 5.finale u poslednjih 7 prvenstava.
U finalu igranom na Vembliju pred preko 70.000 gledalaca gledali smo loše prvo poluvrijeme,a u drugom je krenulo dobro po čehe koji su golom Patrika Bergera poveli u 59.minutu iz penala.
Tada Fogts izvlači poslednji adut I na teren u 69.minutu šalje Olivera Birofa koji poslije samo 4 minuta izjednačuje skor.
Rezultatom 1:1 završen je rugularnio dio i krenulo se u produžetke. Poslije samo 5 minuta nastavka Birof je uz dosta sreće postigao još jedan gol koji je označio kraj utakmice I koji je NJemcima donio 3.titulu prvaka evrope. Prvu pod ovim imenom.
Samo prvenstvo nije donijelo kvalitetan fudbal. Čak se za ekipu prvaka Evrope može reći da im je to bila najslabija generacija u poslednjih 35 godina.
Ipak ekipe Hrvatske I Češke bile su pravo osvježenje , pogotovo zbog načina na koji su igrale. U njihovoj igri bilo je poprilično autoriteta , I nisu pokazivali previše respekta prema reprezentacijama koje su tada važile za nabolje u Evropi.
Završilo se stvaranje jedne velike reprezentacije Francuske koja je dominirala na sledeća dva velika takmičenja. Zidan I drugovi su 1998. I 2000.godine objedinili titule svetskih I evropskih prvaka.
Najbolji strijelac prvenstva je bio Širer sa 5 pogodaka,a u najboljem timu šampionata našli su se:
Kepke( Njemačka), Blan( Francuska), Desai( Francuska),Zamer( Njemčka),Maldini(Italija),Gaskojn(Engleska),Poborski(Češka),Elts(Njemačka),Širer(Engleska),Stoičkov( Bugarska) i Šuker( Hrvatska).
Prvak Evrope je bio Juventus,Najbolji igrač starog kontinenta je postao Brazilac Ronaldo, a najbolji strijelac je postao izvesni ZViad Enveladze, član Margeti Zestafonija, ekipe iz Gruzije.
Te godine je u Škotskoj na svijet dosla ovca Dolly , a iste godine se pojavila Lara Kroft koja je uveseljavala ljubitelje igrica I filmova dugi niz godina.

Ovaj šampionat je po kavlitetu bio suvi prosjek ,I jedan od lošijih do tada ali zato sledeći donosi puno više uzbudjenja koja su počela još u kvalifikacijama.
Sva ta uzbudjenja nas čekaju u zemlji lala na početku novog,ili na kraju starog milenijuma zavisi kako ko računa.
Dovidjenja do Amsterdama.
Znas,velika je razlika u navijanju za Zvezdu i u navijanju za Zvezdinu pobedu.
by belaggio
User avatar
ajkula
Члан клуба
Posts: 1282
Joined: Sun Mar 17, 2013 8:12 pm

Re: istorija evropskih prvenstava u fudbalu

Post by ajkula »

Stanica jedanaesta– Amsterdam

Poslije fudbalski siromašnog prvenstva odigranog četiri godine ranije u Engleskoj, u Belgiji i Holandiji je taj utisak bio sasvim drugačiji. Gledali smo nekoliko sjajnih ekipa, nekoliko nevjerovatno uzbudljivihi i kvalitetnih utakmica.
Po prvi put je šampionat odigran u dvije zemlje i pokazalo se da to nije riješenje od koga treba bježati. Pogotovo kad su u pitanju ozbiljne fudbalske zemlje kao što su Holandija I Belgija.
Od ekipa iz bivše SFRJ na šampionat su se plasirale ekipe Slovenije SRJ koje su se kasnije našle u istoj grupi i odigrale jednu od najšokantnijih utakmica u istoriji evropskog fudbala.
Slovenci su u svoj kvalifikacionoj grupi zauzeli drugo mjesto iza neprikosnovene Norveške obezbjedili baraž u kome su bili bolji od Ukrajine I tako se po prvi put našli na prvenstvu Evrope.
Reprezentacija SRJ se na prvenstvo plasirala na za njih najsladji način. U kvalifikacijama su eliminisali Hrvatsku koja je u tom momentu bila zvanično 3. reprezentacija svijeta.
Susreti ove dvije susjedne zemlje su završene 0:0 u Beogradu, I 2:2 u Zagrebu ,ali Jugoslaviju je na prvenstvo lansirala Makedonija koja je uzela po dva boda Ircima i Hrvatima. Tako su Irci stigli do baraža gdje su eliminisani od Turske ,a Hrvatska je ostala i bez baraža što je bilo veliko razočarenje za tu, van sumnje sjajnu selekciju.
Treba napomenuti da na utakmicama nije bilo gotovo nikakvih incidenata. Kako na tribinama tako ni na terenu. Jedno ružno što se pamti je nestanak struje na Marakani u prvom, ispitivanje Jarnijeve muškosti od strane Mirkovića u drugom, odlučujućem meču.
Takmičenje po grupama je bilo uzbudljivo da zadnjeg minuta u svim grupama osim u grupi D gdje su Holandija I Francuska već nakon dva kola obezbjedile prolaz dalje pa je njihov medjusobni susret odlučivao o prvom mjestu u grupi.
U grupi A Rumuni su golom Ganee iz penala minut prije kraja za konačnih 3:2 eliminisali Engleze. Portugal je pregazio već eliminisane zvanične prvake Njemce rezultatom 3:0 , sa maksimalnih 9 bodova zauzeo prvo mjesto i obezbjedio sebi četvrtfinalni duel sa drugoplasiranom ekipom iz grupe B Turskom.
Turska je do drugog mjesta došla pobjedom od 2:0 nad domaćinom Belgijom kojim je i remi odgovarao da bi prošli dalje medjutim nisu imali dovoljno kvaliteta da se suprostave sve boljoj ekipi Turske .
Prvo mjesto u toj grupi je rutinski osvojila Italija sa sve 3 pobjede.
Najviše uzbudjenja je ipak bilo u grupi C koju su činili Španija , Jugoslavija, Slovenija I Norveška.
Španci gube u prvom kolu od norveške sa 1:0 ,a Jugoslavija pravi nevjerovatan povratak u meču sa Slovenijom. Poveli su Slovenci 3:0 pogotkom Zahovića u 57.minutu,imali igrača više od 60.posle isključenja Mihajlovića I uspjeli su da ne pobjede. Golovima Miloševića(2) I Drulovića u period od 67. Do 73.minuta Jugosloveni su došli do neriješenog rezultata.
U drugom kolu Španija I SRJ pobjedjuju minimalno Sloveniju odnosno Norvešku I tako sve ekipe imaju šansu da prodju,ali i da ispadnu. U najboljoj situaciji je bila reprezentacija Jugoslavije kojima je remi sa furijom bio dovoljan za plasman u četvrtfinale.
Iako su Španci bili bolji u polju plavi su 3 puta vodili i rezultatom 3:2 se ušlo u zaustavno vrijeme. Istovremeno se saznaje da su Norvežani I Slovenci remizirali.
U tom trenutku Španci su bili pred eliminacijom,medjutim Mendijeta u 94. iz penala i Alfonso u 96 .minutu donose Špancima pobjedu i plasman u sledeću rundu sa prvog mjesta.SRJ sa drugog ide na megdan Holandiji,a Norvežani I Slovenci su spakovali kofere.
Četvrtfinale nije donijelo iznenadjenje pa su se u polufinale plasirale Italija I Portugal koje su rutinski sa po 2:0 pobjedili Rumuniju I Tursku, Francuska koja je bez većih problema sa 2:1 izbacila Španiju. Poslednji učesnik polufinala je bila ekipa domaćina Holandije koja je demolirala Jugfoslaviju sa 6:1.
To je bio poslednji meč ekipe Jugoslavije na evropskim prvenstvima.
Polufinala su nam donijeli sjajan fudbal I nevjerovatne eliminacije Portugala I Holandije.
Portugalci su igrali sjajno i kontrolisali meč. Poveli na vrijeme golom Nuna Gomeša u 19.minutu. izjednačio je Anri u 51.minutu i taj rezultat je ostao do kraja regularnog dijela meča.
U produžecima Portugal je bio bolji medjutim jedan prestrogo dosudjen penal je Zidanu dao šansu da zlatnim golom odvede svoj tim u finale. Najbolji igrač Francuza je bio uspješniji od Viktora Baie I omogućio svom timu da posle 16 godina ponovo udje u finale najvećeg evropskog fudbalskog takmičenja. Interesantno je da su I tada u polufinalu pobjedjeni Portugalci takodje posle produžetaka.
U drugom polufinalu se vidjelo zašto Italijani imaju toliko titula,a Holandjani i pored nespornog kvaliteta samo jednu.
Imali su domaćini igrača više od sredine prvog poluvremena, dva penala u regularnom toku I nisu uspjeli da sve to materijalizuju.
Nevjerovatni Kanavaro I Nesta su stizali gotovo svuda i holandske napadače dovodili do ludila. Sve to kao da je ostavilo traga na psihu Holandjana pa je u penal seriji samo Klajvert bio siguran dok su kod Italijana Di Bjadjo,Pesoto I Toti bili na visini zadatka i svoj tim defintivno odveli u finale.
Pokazalo se da Italijani imaju,a Holandjani nemaju pobjednički mentalitet I da je to glavni razlog zasto imaju samo jednu titulu prvaka evrope.
Tako su se u finalu našli svetski prvaci Francuzi i Italija. Francuszi su u tom momentu bili vjerovatno najbolja ekipa na svijetu, a Italijanu su bili puni samopouzdanja nakon pobjede nad domaćinima I željni osvete za poraz u četvrfinalu svetskog prvenstva dvije godine ranije nakon penala.
Igrali su Azuri odlično, poveli golm Delvekija u 55.minutu, propustili par šansi da riješe meč I na kraju bili kažnjeni.
Kad su svi očekivali kraj meča Viltor je iskoristio loše postavljanje Tolda i izjednačio rezultat u 94.minutu. Ogroman šok je to bio za Italijane od koga se nisu oporavili u produžecima pa je Trezege u 103.minutu sjajnim golom posle još jedne greške Azura donio drugu evropsku titulu zemlji osnivaču ovog takmičenja.
Tako su Francuzi posle Njemaca postal druga rprezentacija koja je objedinila evropsku I svetsku titulu.
Najbolji strijelci prvenstva su bili Savo Milošević I Klajvert sa po 5 pogodaka.
U timu prvenstva su se našli:
Toldo(Italija), Blan( Francuska), Kanavaro( Italija),Maldini(Italija), Turam(Francuska), Viera(Francuska), Zidan(Francuska),Figo( Portugal),Davids( Holandija),Klajvert(Holandija) I Toti( Italija).
Kuriozitet je da je ovo za Blana bilo treće evropsko prvenstvo zaredom da s enašao u timu prvenstva.
U Holandiji I Belgiji smo gledali odličan I efikasan fudbal . Na kraju je ipak pobjedio najveći favorit I sveukupno nije bilo nekih iznenadjenja I da je pobjedio fudbal.
Na sledećem prvenstvu Evrope u Portugalu nas čeka nešto potpuno drugačije .
Čeka nas vjerovatno najveći upset u istoriji evropskih pa I svetskih prvenstava.
Takmičenje u fudbalu je osvojila ekipa koja ga skoro uopšte nije igrala.
Ko je spriječio portugalce da se upišu u zlatnu knjigu evropskog fudbla saznaćemo u Lisabonu 2004.godine
Znas,velika je razlika u navijanju za Zvezdu i u navijanju za Zvezdinu pobedu.
by belaggio
User avatar
ajkula
Члан клуба
Posts: 1282
Joined: Sun Mar 17, 2013 8:12 pm

Re: istorija evropskih prvenstava u fudbalu

Post by ajkula »

Stanica dvanaesta– Lisabon

Ako je trijumf Danske na prvenstvu Evrope u Švedskoj 1992 bila senzacija, onda se po svim parametrima 12 godina kasnije u jednoj od najljepših evropskih zemalja dogodilo autentično fudbalsko čudo.
Trofej je kući odnio potpuni autsajder,i ekipa koja je Portugalu najmanje radila ono zbog čega se 16 najboljih reprezentacija okupilo na zapadnom dijelu iberijskog poluostrva-igrala fudbal. Ipak, stroga defanziva,velika disciplina,odgovornosti upornost donijeli su Grcima prvu titulu evropskih prvaka.
Iako su uz Letoniju u bili možda i najveći autsajderi ,od samog početka su pokazali zube i pobjedom nad domaćinom u prvom kolu krenuli tamo gdje ih niko nije očekivao. Na trijumfalnom postolju.
Od reprezentacija sa ovih prostora učestvovala je samo Hrvatska dok su ostale ekipe eliminisane u kvalifikacijama.
Nažalost bili su grupi prejakoj za njih . Eliminisani su već u prvom krugu od Francuske I Engleske.
Osim po trijumfu Grka ovo prvenstvo ce biti zapamćeno po skandalu koji se dogodio u grupi C gdje se u poslednjem kolu odlučivalo ko će izmedju Danske,Švedske I Italije igrati u četvrtfinalu. Jedini rezultat koji je izbacivao Italiju a dalje vodio Skandinavce je bio remi 2:2 i veći. I tako je i bilo. Komšije sa sjevera Evrope su upravo tim rezultatom poslali azure kući,a sebe u četvrtfinale.
U grupi D iznenadjujuće dobri bili su Česi koji su ostvarili sve 3 pobjede u konkurenciji Holandjana,Njemaca I Letonaca.
Zajedno sa njima su se plairali Holandjani a Njemci su opet ispali u grupi .Nisu uspjeli da pobjede ni Letoniju.
Tako su Njemci drugi put zaredom završili takmičenje u grupnoj fazi što je bilo poprilično iznenadjenje s obzirom da su ipak bili zvanični svetski vicešampioni.
U četvtrfinalu smo gledali utakmice prosječnog kvaliteta ali i kao takve donijele su mnogo uzbudjenja.
Jedino su Česi raltivno lako , blickrigom na početku drugog poluvremena potukli Dance. Koler jednom i Baroš dva puta su izmedju 49. I 65.minuta napunili mrežu vikinga , njih poslali kući a sebe projektovali za velikog favorita da se nakon 8 godina ponovo nadju u finalu.Malo zbog toga sto su do tada pokazali najbolji fudbal,a malo zbog toga što su im u polufinalu protivnici bili Grci koji su napravili još jedno iznenadjenje eliminisavši Francusku golom Haristeasa u 65.minutu.
Drugo polufinale je bilo rezervisano za domaćine i Holandiju. Portugalci su posle 1:1 u regularnom toku, i 2:2 posle produžetaka bolje izvodili penale i sa konačnih 8:7(2:2) izbacili Engleze.
Penali su bili potrebni I Holanjdanima da bi eliminisali čvrste Švedjane. Posle 0:0 bilo je 5:4 za lale. Treba napomenuti da su penale za Švedsku promašila dva najbolja igrača. Melberg i Ibrahimović.
Tako su Švedi zajedno sa Dancima na ovom prvenstvu zapamćeni po namještanju a ne po nekom dobrom rezultatu.
U polufinalu Ronaldo i drugovi su bez većih problema savladali Holandiju sa 2:1 golovima Ronalda I Manišea. Jedini gol za Holandjane je postigao još jedan Portugalac-Andrade.
Većina fudbalskih zaljubljenika se nadalo finalu Portugal: Češka , medjutim Heleni su odlučili da guraju dalje.Prepoznatljivim stilom su došli do još jedne pobjede za koju im je bio potreban samo jedan gol. Onaj Delasov u zaustavnom vremenu prvog produžetka.
Poslednju nadu da će na ovom šampionatu ipak pobjediti fudbal davali su nam Portugalci.Medjutim hrabri Grci nisu bili nimalo impresionirani ambijentom na stadionu svjetlosti u Lisabonu već su strpljivo čekali svoju šansu. I dočekali su je u 57.minutu kada je opet taj Haristeas ugradio poslednju ciglu u nevjerovatnu piramidu uspjeha čiji je glavni tvorac bio Njemac Oto Rehagel.
Ova titula je vjerovatno kao nijedna do tada nosila pečat trenera. Iskusni Rehagel je tačno znao s čim raspolaže i šta ovaj tim zna da uradi ,i upravo je insistirao na tome. Ugradio im je strpljenje, disciplinu, vjeru u sebe i na taj način Grci su pokazali da u fudbalu one manje talentovane ekipe mogu posjedovat oružje koje će im donosit dobre rezultate.
Za najboljeg igrača prvenstva proglašen je Teodoros Zagorakis, a najbolji strijelac je bio Čeh Rui Baroš.
U timu šampionata su se našli:
Čeh(Češka),Delas(Grčka),Karvaljo(Portugal),Seitaridis(Grčka), Zambrota(Italija),Maniše(Portugal),Nedved(Češka),Zagorakis(Grčka),Baroš(Češka),Ronaldo(Portugal) i Runi(Engleska).
Pobjednik lige šampiona te godine je bio Porto,Najbolji fudbaler Andrej Ševčenko , a najbolji strijelac Tijeri Anri.
Ako je ovo prvenstvo donijelo najveće iznenadjenje u istoriji reprezentativnog fudbala,sledeće odigrano u Austriji i Švajcarskoj je donijelo povratak Njemačke u vrh,i početak dominacije Španaca kako u Evropi tako i u svijetu.
Kako je izgledao njihov put do finala vidjećemo u Beču 2008.godine.

N.S.
Znas,velika je razlika u navijanju za Zvezdu i u navijanju za Zvezdinu pobedu.
by belaggio
Post Reply