ИСТОРИЈА СПОРТСКОГ ДРУШТВА ЦЗ И ЊЕГОВИХ СЕКЦИЈА

Post Reply
Николај Кузњецов

ИСТОРИЈА СПОРТСКОГ ДРУШТВА ЦЗ И ЊЕГОВИХ СЕКЦИЈА

Post by Николај Кузњецов »

Историја! :vitez:
Николај Кузњецов

Re: ИСТОРИЈА СПОРТСКОГ ДРУШТВА ЦЗ И ЊЕГОВИХ СЕКЦИЈА

Post by Николај Кузњецов »

NE SAMO O POSLU: Vera Jeftimijades

Otišla je nepobeđena




Mačevalka Vera Jeftimijades je srećna žena. Imala je lepo detinjstvo, uspešnu sportsku karijeru, dobar posao, divnu porodicu... Od života više i ne traži


Da je kojim slučajem Vera Jeftimijades živela u srednjem veku na nekom dvoru, niko ne bi smeo da je izazove na dvoboj. Jer, od kako je prvi put uzela floret u ruke, punih dvadeset sedam godina bila je suvereni vladalac mačevalačke veštine. Šesnaest puta je bila prvak nekadašnje „velike” Jugoslavije, druga na Balkanu, treća u Evropi, osvojila osamdeset trofeja na domaćim i međunarodnim turnirima...

Mačevanjem je počela da se bavi krajem 1954. godine, kao šesnaestogodišnja gimnazijalka. U to vreme za sve sportove lobiralo se u školama. Pošto se uvek izdvajala od ostalih, opredelila se za mačevanje. Slučajno je „ubola” sport koji odgovara njenom borilačkom karakteru.

Već posle dva-tri meseca izašla je na takmičenje i doživela poraz. Ni kao početnik nije mogla da se pomiri sa tim da može da izgubi.Išla je i plakala. Ali, njena čudesna, neiscrpna energija i borbeni duh vrlo brzo su došli do izražaja. Mačevanje je postalo njen život. Taj sport ju je očeličio.

Divlji borac

– Ne mogu da kažem da sam naučila da gubim. Svaki neuspeh dovodio me u očaj,ali me nikad nije zaustavio. Brzo bih ustala i krenula ispočetka. Kad sam pobeđivala onda sam htela još, a kad sam gubila, onda sam htela opet! Bila sam divlji borac, mnogi treneri na meni su slomili zube. Specifično sam mačevala. Imala sam čvrstu volju i neverovatnu koncentraciju – seća se Vera.– Takvom brzinom sam pogađala da sudije, a bilo ih je pet, jedan glavni i po dvoje sa strane, u toj gužvi nisu mogle da registruju svaki moj potez. Onogtrenutka, mislim da je bilo 1956. godine, kada je uvedeno električno mačevanje, iskočila sam u prvi plan i stigla do vrha. Poslednje državno prvenstvo uzela sam 1979. godine i tad sam se konačno, sa četrdeset dve godine, povukla – ističe naša sagovornica.


Pre toga, Vera je tri puta ostavljala mačevanje.

– Novine me isprate bog zna kako. Posle dva meseca, sva očajna dođem samo na trening. Prvo takmičenje: ja na takmičenju. U „Politici” su bili veoma ljuti. Posvete mi pola strane u znak oproštaja, a ja se vratim. Rekli su, nećemo više o njoj ni reč da napišemo. Naravno, oprostili su mi. I Mario, moj muž i moj tadašnji trener, pokušavao je da me odvuče od mačevanja. Bila sam očajna, plakala sam i godinu dana ga mrzela zbog toga. Razumela sam ga tek kada je Zoran Popović, novinar lista „Sport”, napisao knjigu „Zvezdine zvezde”, u kojoj za mene, između ostalog, kaže „Otišla je nepobeđena”. „Eto, zato sam te naterao da prestaneš da mačuješ, da ne odeš kao neki omatoreli bokser koji je dobio batine” – pravdao se Mario.

Vera je imala karijeru kakvu bi svako poželeo. U isto vreme bile su to i godine uspona Jugoslavije. Uživala je, sa sportistima putovala po Evropi i svetu... U tom zanosu, nije mnogo marila za budućnost. Zato je majka bila tu, kao njena dežurna savest.

– Imala sam divnog tatu. Bio je pitom, dobar, popustljiv, naročito prema meni i sestri. Pored njega nikad ne bih završila fakultet. Mama je bila ajkula. Govorila je, muž ti nije pokretna imovina. Samo ti diplomiraj, pa posle možeš da se zaposliš kad hoćeš. Ali, čim sam diplomirala, odmah me je zaposlila. I hvala joj.

Neukrotiva priroda

Verinoj mudroj mami ipak nije pošlo za rukom da u svemu ukroti ćerkinu prirodu. Čak je i njen deda, kad je bio ljut na grčkom govorio da je „orto kefalo” – svojeglava.

– Tri puta sam se udavala. Prva ljubav je bila iz gimnazije i sa mačevanja. Bila sam mlada i nisam tu vezu ozbiljno shvatala. Upropastila sam taj brak. Drugi je trajao kratko. Raspao se zbogneslaganja naravi. Majka je često komentarisala: „Svaka čast onome ko te bude trpeo”. Srećom, postoji i takav čovek. Iduće godine biće četiri decenije kako smo Mario i ja u braku.

Vozili se u duetu...

Kad se uverila da ima pravu osobu pored sebe, rešila je da rodi dete i sa trideset pet godina postala majka. Ali nije pravila pauzu u mačevanju.

– Sa četiri i po meseca trudnoće osvojila sam državno prvenstvo, a do devetog trenirala. Marko je imao mesec dana kad sam se vratila. Tad sam vozila „folcigu”, stavim ga pozadi u nosiljku i pevam mu pesmu iz one naše stare serije sa Pajom i Jaretom: „...vozili se u duetu, po ovome belom svetu...”.


Marko je još kao mali počeo da mačuje. Imao je šest godina kada je postao juniorski prvak Jugoslavije. Vera ne krije da je i u njegovom slučaju bila bolesno ambiciozna.

– Uvek sam stajala pored piste, bodrila ga i navijala za njega. On psihički nije izdržao to – „Moraš da budeš prvi!” i okrenuo se školi. Čujem da ide u teretanu, ali to za mene nije sport, a mislim da nije ni zdravo. Ipak, više ne želim da utičem na njegove odluke.

Mada Marko nije sledio svoje roditelje u mačevanju, u profesiji jeste. U porodici Jeftimijades – Jobst sve troje su arhitekte. Vera je sudski veštak u oblasti građevinarstva, a radi i tehnički prijem potkrovlja, kuća, naselja istalno je u pokretu. Njen muž je poznati projektant i u stanju je satima da sedi i crta. Sin živi u Londonu i kao profesor na fakultetu predaje istoriju i teoriju arhitekture.

Ponosna je na svoju porodicu i zadovoljna onim što je postigla u životu. Ali i dalje radi bez prestanka.

– Kad mi dođu subota i nedelja, ne znam šta ću od sebe. Dok sam aktivna, znam da sam živa, kad budem stala – gotova sam – kaže Vera Jeftimijades razdragano poput devojčice, zadržavajući nas još malo, jer priči nikad kraja.

Dana Stanković

---------------------------------------------------

U duši Grkinja

Vera kaže da je bogat čovek, jer ima dve zemlje i dva naroda, i oba mnogo voli.

– Grčka je moja otadžbina, jer je moj deda po ocu iz Grčke, a Srbija je moja domovina, zato što se ovde rodila moja majka, ovde sam se rodila ja, i ovde mi je dom.

U ono vreme Grci su se u talasima iseljavali u Srbiju, i moj deda sa njima, pa se tako moj tata rodio u Beogradu. Pitam našeg predsednika Udruženja (ja sam potpredsednik) koji ima familiju u Nemačkoj, zašto je došao ovde, a on kaže, Srbija je pravoslavna zemlja, mi se graničimo sa Srbijom. Možda politički nije tako, ali duhovno jeste.

Deda je iz jednog malog mesta na severu Grčke, na obroncima Olimpa. Pre nekoliko godina otišla sam tamo sa mužem da tražim uspomene. U opštini su nam rekli da više nema nikoga. Celo selo se tada okupilo, jer je neko posle 150 godina došao da traži nekog svog. Izvinite, svaki put se rasplačem. Meni je duša ostala u Grčkoj. Sečem vene uz grčku muziku, grčki jezik prilično dobro govorim, bar ja tako mislim, a pre osam godina dobila sam i državljanstvo. Nas dvoje često idemo u Grčku. Solun obožavamo, a ostrva posebno. Sanjam, kad jednoga dana prestanemo da radimo, mada ne znam kada će to biti, da odemo na neko grčko ostrvo da živimo. Drago mi je što sam i sina uspela da inficiram tom ljubavlju prema Grčkoj.

-----------------------------------------------

Lepo detinjstvo

Vera je predratno dete. Rođena je 1937. godine, 25. maja, kad i Tito, tako da nikad nije mogla da izbegne rođendan zato što su uvek gruvali topovi.

Pored roditelja koji su nju i sestru mnogo voleli i štitili, možda i previše, imala je lepo detinjstvo. Nije mogla da zamisli da će oni umreti. Kad na to pomisli, seti se reči Matije Bećkovića „Kad vam roditelji umru, onda ste vi na čelu kolone”, a ona na to još nije spremna.

Nedavno je doživela jednu neverovatnu stvar. U „Politici” je objavljena slika starog Beograda. Pogleda, Knez-Mihailova ulica, puno naroda, a u prvom planu njeni tata i mama. Toliko se potresla.

objavljeno: 07/02/2010 Политика
User avatar
Ivan Vasev
Стара гарда
Posts: 2662
Joined: Sat Mar 16, 2013 11:34 pm

Re: ИСТОРИЈА СПОРТСКОГ ДРУШТВА ЦЗ И ЊЕГОВИХ СЕКЦИЈА

Post by Ivan Vasev »

Image
Sta je sest godina bez titule kraj sest decenija njihove patnje?!
User avatar
Ковач
Новајлија
Posts: 27
Joined: Mon May 13, 2013 5:59 pm

Re: ИСТОРИЈА СПОРТСКОГ ДРУШТВА ЦЗ И ЊЕГОВИХ СЕКЦИЈА

Post by Ковач »

На данашњи дан, пре 100 година основан је СК Велика Србија, претеча Црвене звезде!

http://www.mojacrvenazvezda.net/68974/2 ... gC88KxElPg" onclick="window.open(this.href);return false;
За тебе Звездо ја сам увек живео!
User avatar
EmptyClip
Члан клуба
Posts: 748
Joined: Sat Mar 16, 2013 3:40 pm
Location: Рума (нови сад)

Re: ИСТОРИЈА СПОРТСКОГ ДРУШТВА ЦЗ И ЊЕГОВИХ СЕКЦИЈА

Post by EmptyClip »

Црвена Звезда нема претечу.
User avatar
Ivan Vasev
Стара гарда
Posts: 2662
Joined: Sat Mar 16, 2013 11:34 pm

Re: ИСТОРИЈА СПОРТСКОГ ДРУШТВА ЦЗ И ЊЕГОВИХ СЕКЦИЈА

Post by Ivan Vasev »

Image
Sta je sest godina bez titule kraj sest decenija njihove patnje?!
User avatar
Ковач
Новајлија
Posts: 27
Joined: Mon May 13, 2013 5:59 pm

Re: ИСТОРИЈА СПОРТСКОГ ДРУШТВА ЦЗ И ЊЕГОВИХ СЕКЦИЈА

Post by Ковач »

EmptyClip wrote:Црвена Звезда нема претечу.
Не знам, моје мишљење је да је то 32 године (намерно?) заборављене историје. Погледај грб, састав тима пре и после рата. И један прави вечити дерби, БСК - Велика Србија/Југославија (ОФК - Звезда).

Али, добро, зависи како ко на то гледа.
За тебе Звездо ја сам увек живео!
User avatar
EmptyClip
Члан клуба
Posts: 748
Joined: Sat Mar 16, 2013 3:40 pm
Location: Рума (нови сад)

Re: ИСТОРИЈА СПОРТСКОГ ДРУШТВА ЦЗ И ЊЕГОВИХ СЕКЦИЈА

Post by EmptyClip »

За Звезду су играли играчи из свих београдских клубова јер је била београдски клуб, градски, а не само из Југославије.
User avatar
Bruce Wayne
Члан клуба
Posts: 206
Joined: Thu Jul 11, 2013 7:48 pm

Re: ИСТОРИЈА СПОРТСКОГ ДРУШТВА ЦЗ И ЊЕГОВИХ СЕКЦИЈА

Post by Bruce Wayne »

A OFK nema dodirnu tacku sa tadasnjim BSK-om .
Post Reply