Жарко Дапчевић Даба

User avatar
dacha od bosne
Тешка џомба
Posts: 8851
Joined: Thu Mar 14, 2013 12:15 pm
Location: I na Marsu ako treba...

Жарко Дапчевић Даба

Post by dacha od bosne »

http://www.crvenazvezdabeograd.tv/forum" onclick="window.open(this.href);return false;

INTERVJU SA ŽARKOM DAPČEVIĆEM DABOM POVODOM NJEGOVE KNJIGE

Žarko Dapčević, među navijačima Crvene zvezde poznatiji kao Daba, čovjek koji je strastveni zaljubljenik u crveno-bele boje i košarkaški klub Crvena zvezda. Nedavno je završio knjigu o istorijatu košarkaškog kluba, knjigu koja još nije zvanično promovisana, niti je u potpunosti ugledala svjetlost dana. Prije nego li nam kaže nešto više o samoj knjizi i svemu vezano za nju, krenućemo od početka.

Image

CZB: Dabo, rođen si u Prištini davne 1967. Kako se u tvom životu javila ljubav prema Crvenoj zvezdi i posebno prema košarkaškom klubu, obzirom da se mnogi, još od svoje mladosti, više orjentišu na fudbal?

Daba: Nije bilo baš davne '67. ha ha ha ha ha šalim se ja malo sa tobom. Pa, ne znam... ljubav prema Zvezdi se nekako rodila samnom. Zaista nemam neko objašnjenje za to. Volim ja i fudbal, ali u odnosu na košarku to je u manjoj mjeri. Košarku sam zavoleo gledajući Moku Slavnića, Mirzu Delibašića, Ćosića, Dalipagića, i tu sjajnu generavciju koja je harala sedamdesetih godina, pošto ja pamtim od neke '75. pa nagore. Tada nisi mogao na tv-u, kao sada, da možeš da gledaš sve žive utakmice.

Pamtim generaciju Dabića, Koprivice, Nikolića, Bogosavljeva, Jokanovića...to je skraja sedamdesetih kada već počinješ i da se zanimaš za sport. Posle dolazi Žižić koga sam mnogo voleo, ali dva moja ljubimca iz osamdesetih su Nikolic i Petović

Moji roditelji su inače partizanovci. Ja sam bio izuzetno vezan za pokojnog oca i on je na sve žive načine pokušavao da me prvede u suparnički tabor, ali nije vredelo. Ljubav prema Zvezdi je nešto što nije i neće nikada imati cenu.

U ono vreme nije bilo kao sada da se kupe tabla i koš, pa da mozeš da okačiš gde god ti odgovara, pa sam naterao oca da mi bukvalno napravi koš i tablu. On je otišao kod nekog svog prijatelja pa su to zaista i uradili, a ja bih onda okačio to na ogradu od babine terase u dvoristu i sa drugarima iz komšiluka igrao košarku. Kasnije su se ljudi iz zgrada snalazili pa su na parkinzima pravili i postavljali koševe tako da sam i tu po celi Božiji dan visio i igrao košarku.


CZB: Pa, dobro, nije bila baš davna '67. ali poludavna u odnosu na ove mlađe generacije koje će čitati ovaj intervju. Nego, kada si prvi put otišao na Zvezdinu košarkašku utakmicu? Kako si se osjećao tada?

Daba: Pa, na košarku prvi puta sam otišao 2002. godine kada sam se doselio u Beograd, pošto ranije nije bilo baš mogućnosti da dođem, jer tada nisam imao nikoga ko bi mogao da mi kupi kartu. Lakše je bilo doći do Marakane i gledati fudbal jer ima 50.000 mesta, nego li u Pionir. Pokušao sam par puta, molio neke ljude, ali nije vredelo i onda sam odustao.
Kako sam se osećao na prvoj Zvezdinoj košarkaškoj utakmici? Šta da ti kažem...jednom kad uđeš u Pionir, kupljen si za sva vremena. Osećaj se ne može opisati. Zaista i bukvalno Pionir smatram za svoj drugi dom.


CZB: Iz tvojih albuma sa fejsa, imao sam priliku da vidim da si bio na zaista mnogo gostovanja. Nekada si na njih išao sam (ako se ne varam). Možeš li posebno da izdvojiš neko od njih? Da li je bilo nekih dogodovština koja su ti sa tih gostovanja ostala posebno urezana u sjećanju?

Daba: Uh, kako da ne. Ima ih dosta ali ajde izdvojiću par.

Kada sam išao da gledam Zvezdu u Zagrebu 2003. godine, tada mi je kartu obezbedio prijatelj Boris iz Zagreba, čovek koji nikada u zivotu nije bio na košarkaškoj utakmici. Čak šta više, nije znao ni pravila igre, pa sam morao da mu objašnjavam onako usput...ha ha ha.
Drugi detalj bih izdvojio sa gostovanja u Sarajevu. Krenem uveče oko 11 iz Beograda da bih u Sarajevu bio ujutru. Zima je bila, to se lepo sećam. Stignem ja u Sarajevo, odem do Skenderije, kupim kartu odmah da se obezbedim i odem da upoznajem grad. I onda negde oko 14 časova čujem da je utakmica otkazana. Košarkaši Zvezde nisu mogli da slete na aerodrom zbog magle...ha ha ha. Šta ću, kud ću, sedaj u autobus i nazad za Beograd.

Sledeće dve dogodovštine vezane su za Ljubljanu. Prva je kada mi ispred Stožica prilazi osrednji gospodin Slovenac i pita jeste li vi Daba. Ja onaku u šoku kažem jesam. Kaže on, čitam ja forume i drago mi je i velika čast da vas upoznam. Kaže on meni, ja sam isto veliki Zvezdaš. Mene je ujak odveo 1972 godine na majstoricu Zvezda - Jugoplastika i od tada sam strastveni navijač Zvezde. Posle sam tog dragog čoveka još jednom video na sledećem gostovanju u Ljubljani.

Druga dogodovština je vezana za most sa zmajevima, kada sam jednog od njih preveo u zvezdaše...ha ha ha. Posle utakmice smo išli da proslavimo Zvezdinu pobedu i želja mi je bila da se slikam na tom mostu. Popnem se ja na zmaja, obavijem ga Zvezdinim šalom i odmah ga prevedem u naše vode...ha ha ha.

I za kraj turnir u Bugarskoj. Išli smo Dule, ja i kum Žoržo. Šetamo Sofijom i sednemo u neki kafić. Ja ceo u Zvezdinim obeležjima, trenerka, majica...sve živo na meni Zvezdino. Kad u toku naše priče jedan Bugarin, koji je tu par koraka od nas radio u menjačici, priđe i čisto na srpskom poče sa nama razgovor o Zvezdi. Pamti sve fudbalske datume, rođen u Srbiji ali pre dvadesetak godina prešao u Sofiju gde i dan danas živi. Kad u jednom trenutku zavrnu nogavicu, a tamo istetoviran Zvezdin grb na nozi. Mi popadali, kad će Veteran na to: „Eto i u Bugarskoj ima jedan Daba“...ha ha ha. Kum Žoržo mu je poklonio Zvezdin dres.
Samo još da napomenem da sam na svim tim gostovanjima upoznao jako jako drage ljude, i mogu slobodno reći da sam jako bogat čovek jer imam takve ljude za prijatelje.

Image


CZB: Kao nekom ko toliko voli Zvezdu, koji ti je Zvezdin rezultat najdraži? Koja pobjeda? I koji ti je poraz najteže pao?


Daba: Najdraže su mi one dve titule 1993. i 1994. godine kada smo pogotovo 1993.godine tukli Partizan godinu dana posle njihovog istorijskog uspeha. Tim pre je i ta naša titula dobila na težini.

Pobede? Pa izdvojio bih dve protiv Partizana u sezoni 2001-2002, 81-73, kada su naši klinci dobili tada izuzetnog favorita. Pogotovu kada se zna u kakvim smo problemima bili tada. Druga pobeda je pobeda nad Radnickim u Laktašima, kada smo posle 14 godina obezbedili Evroligu.
Što se poraza tiče, na prvom mestu je poraz u onom čuvenom finalu protiv Cibone u sezoni 1983-84, 72-71. Uh, koliko sam tada mrzeo Nakića...ha ha ha. E to je tada bila dečačka mržnja. Koliko sam samo plakao zbog tog poraza. Te suze me i dan danas bole. Prošle godine sam i upoznao Nakića. Veliki gospodin. Naravno, sada više nema te mržnje. Čovek je samo igrao za svoj klub. Samo sam mu rekao kako mu ne zadrhta ruka, a on se samo nasmejao...znao je da se ja šalim malo sa njim.


CZB: Zvezdu si, zajedno sa svojim prijateljima, pratio i u vrijeme kada je u Pioniru znalo da bude svega 200-tinjak gledaoca, kada su naši košarkaši završavali meč i sa 4 igrača, kada su nas mnogi napuštali i prelazili u suparnički tabor. Kako danas gledaš na te (ne baš davne) dane?

Daba: Znaš kako...Zvezdu ili voliš ili ne. Nema sredine. Što bi rekao Ljuba Tadić: „Nema velike ljubavi bez velike radosti, ali i bez velike patnje. E, to vam je Crvena zvezda. Ima da se raduješ do neba, ali sekiracija ti ne gine.“ E, to je prava definicija svega. Mi smo tu godinama bili uz Zvezdu i bićemo. Igrači i uprave su prolazni, ali mi ludaci (u pozitivnom smislu) smo tu i u radosti i tuzi. Bilo ne ponovilo se.


CZB: I za sam kraj, da se vratimo na tvoju knjigu. Kada si došao na ideju da ukoričiš sve podatke koje si godinama skupljao? I da li si kao mali uopšte razmišljao da ćeš jednog dana sve te skupljene isječke ukoričiti u knjigu?

Daba: Ideja je odavno tinjala u meni. Iskreno to mi je bila stara želja, jer sam hteo da nešto i ja da dam Zvezdi, neki doprinos što će ostati i za neke nove naraštaje Zvezdasa iza nas.


CZB: Knjiga još nije doživjela zvaničnu prezentaciju. Šta je potrebno za to? Koliko bi trebalo da košta njeno štampanje? O kom tiražu razmišljaš?


Daba: Ne znam koliko treba, ali bih voleo da nađem sponzora da plati njeno štampanje i katalogizciju. Meni ne treba ništa od toga, ništa ne tražim. Dovoljno mi je samo da ugleda svetlost dana, da mogu svi zvezdaši, koji to žele naravno, da je imaju.
Pa 1000 primeraka za početak je tiraž o kome razmišljam..

CZB: Dabo, hvala ti na odvojenom vremenu za ovaj intervju i nadamo se da će relevantni ljudi u košarkaškom klubu Crvena zvezda, kao i neki drugi, koji su mu bliski, prepoznati potrebu da jedna ovakva knjiga u potpunosti ugleda svjetlost dana i zauzme svoje mjesto u Zvezdinoj biblioteci, jer je ovo nešto što govori o slavnim danima naše prošlosti.

Daba: Hvala i vama što ste odvojili vremena za ovo. S obzirom da znam koliko volite Zvezdu i šta sve radite za nju, srećan sam i veliko mi je zadovoljstvo, a i privilegija, da vas imam za prijatelje. Dok je takvih ljudi, Zvezda neće biti nikada sama. Ja se iskreno nadam da će neko prepoznati da je tu knjiga najbitnija i da je jedini motiv bio da ona ostane zalog za budućnost, a ne neka potreba za brzom zaradom. Zarada u ovom slucaju nije u opticaju.


Eto, i mi sa http://www.crvenazvezdabeograd.tv/forum" onclick="window.open(this.href);return false; se nadamo da će relevantni ljudi prepoznati potrebu za štampanjem ove knjige, kao i da će napraviti njenu zvaničnu promociju, jer je zaista bitno da generacije koje dolaze poslije nas ne ostanu uskraćene za informacije o istorijskim uspjesima naše košarkaške Crvene zvezde.
Na celom svetu mi je sve, da živim ne mogu bez nje...