Nakon, malo je reći, briljantne partije u Beogradu, naši momci će polako krenuti put Kazanja, na megda ekipi koju su svi proglasili favoritom ali su ih naši momci doveli do ludila, posebno u posljednjoj četvrtini beogradske utakmice, kada su im dozvolili da daju samo 4 poena.
Ipak, i pored solidne razlike od 11 poena, ne treba živjeti na lovorikama te pobjede u Beogradu, nego maksimalno ohladiti glave i odigrati još jedan kvalitetan meč, a to naši momci sigurno znaju.
U Kazanju nas ne čeka spektakularna atmosfera. Čak šta više, vjerovatno će se više čuti škripanje patika, osim ako naša braća spartakovci, ne potegnu put i podrže naše momke u nastojanju da dođu do toliko željenog finala.
Ono što je jako bitno jeste da igramo smireno i da ni jednog trenutka ne počnemo da srljamo ako, kojim slučajem, kola krenu nizbrdo. Svojim igrama protiv Ritasa, kao i španskih ekipa smo pokazali da znamo kako i šta treba, ali sada je ulog finale, i tenzije će sigurno biti mnogo veće.
Postavlja se i pitanje sudijskog kriterijuma. U Beogradu smo, malo je reći, imali nedomaćinsko suđenje. Za nadati se da će u Kazanju biti fer i pošteno suđenje, te da nećemo biti dovedeni u situacije da se na Bobiju ne sude one sjekirice, ili da se dopuste oni plesni koraci Uniksovih igrača,
Zato, momci u crveno-belom...samo hrabro i pošteno se borite za te boje dvije. Ostavite srce na terenu i vjerujemo da će to biti dovoljno za prolaz u toliko željeno finale.
Utakmica se igra u srijedu sa početkom od 17 časova i prenosom na B92.
