MCZ Intervju: Rastko Stojković
Boris (3) | Vesti Intervjui Rukomet
Potez vredan svake pohvale, pažnje i divljenja. Rukometni Ninković, već su ga prozvali mediji. Jedan od najboljih pivotmena na svetu je izabrao da se vrati u svoj klub i pomogne mu u najtežim trenutcima, umesto da tekuću sezonu provede u nekom jakom evropskom klubu. Pomogne u pravom smislu reči. Već na povratničkom debiju pokazao je neverovatnu želju. Jedan od heroja nacije sa prošlog evropskog prvenstva, diplomirani ekonomista i jedan od najboljih rukometaša na svojoj poziciji. Za MCZ, za vas reprezentativac Srbije i pivot Crvene zvezde, Rastko Stojković!
Potez koji je razgalio sve Zvezdaše. Malo odmenio tmurnu sadašnjost. Koji je bio motiv povratka u Crvenu zvezdu?
„ Ja sam čovek koji zna šta hoće. Jasno znam šta hoću, kad hoću. Bez prenemaganja, direktno. Želeo sam da se vratim u klub i to je bilo moguće. Takođe, tu je i Nenad Peruničić, sa kojim sam želeo da radim. Znam da je klub u velikim problemima, ali meni finansije nisu bile motiv.Omogućili su mi da treniram sa ekipom i svi ti momci, cela ekipa, sjajni momci zaista i taj osećaj treniranja u svom klubu, sve je to imalo uticaja. Znam da su finansije najveći problem kluba i želeo bih da se sve to brzo reši.„
Ugovor do januara ili..
„ Nemam ugovor. Nenad Peruničić je čovek od reči, ja sam čovek od reči, seli smo i dogovorili se. Nema laganja, prevare, prevrtanja, okolišanja. Ja sam rekao da ću ostati dokle god budem mogao da izdržim iz nekih privatnih razloga. Kada ti razlozi budu rekli da moram da idem, ja ću morati da odem. To sam otvoreno rekao i Nenadu. Složio se i dogovorili smo se. Sve dok vreme bude dozvoljavalo, ja sam tu.“
Znači da ima nade da te gledamo i u plej ofu?
„ I to može da se desi. Ne mogu da obećam, ali može da se desi. Imam porodicu, dvoje dece, moram i o sebi da razmišljam. Rukomet nije fudbal. Ja sam došao pomognem koliko mogu i igram bez dinara, ja to tako hoću. Takva je situacija da to sve može da traje dok ti imaš finansijsku slobodu da to radiš. Nema potrebe da se to krije.“
Sigurno je bilo ponuda iz najjačih svetskih liga.
„ Imao sam, ali to nije bilo ono što sam ja tražio. Bilo je, ali opet kažem, nije novac bio presudan u ovom trenutku. Razne lige, razni klubovi i svi su oni mislili da će iskoristiti finansijski moju situaciju, pogotovo kad su videli da treniram sa Zvezdom. Ja znam šta hoću i oni nisu bili na mom putu.“
Neki mediji su te već prozvali „rukometni Ninković“. Zbog sličnog poteza fudbalera Miloša Ninkovića koji je letos došao u klub.
„ Pa, ne znam šta to znači. Situacija je bila takva da mi je dozvoljavala da to uradim. Mogao sam sebi to da dozvolim i dozvolio sam, hteo sam. Nisam mislio da će medijski biti to tako ispraćeno, niti sam pomišljao na to, nije mi to bio cilj. Jednostavno, imao sam priliku da se vratim u svoj klub, ali ako je to nešto što će probuditi druge, služiti za primer, nemam tih problema. Ne stidim se toga što sam uradio, naprotiv. Uradio sam jednu lepu i normalnu stvar.“
Da li misliš da će neko pratiti tvoj primer? Neko veliko ime, sa velikom karijerom.
„ Rukomet je specifičan sport. I ja sam bio u specifičnoj situaciji. I verujte, ovu situaciju u kojoj sam se ja našao ne bih poželeo nikome. Možda kada budu odlučili da im je dosta igranja u inostranstvu, da je to to, ali za moju generaciju to je još dve, tri, četiri godine sigurno. Možemo tad da se vratimo i skupimo, pa ako neko misli da možemo da pomognemo, tu smo. Ali, sada u 32. godini vraćati se je mač sa dve oštrice. Opet, ja sam hteo i našao sam se u takvoj situaciji da sam mogao i to sam iskoristio na način za koji sam mislio da je normalan i u redu.“
Povratnički debi protiv Metaloplastike. Pričali smo i u „Šumicama“ o tome, zaista sjajan ambijent koji ste zaslužili.
„Jeste, lepo zaista. Jako lep ambijent, atmosfera i žao mi je što se to češće ne dešava. Ne zbog mene. Nego zbog ovih momaka, kluba i same popularizacije rukometa. Ali dobro, polako. Ide to nekim svojim putem. Svi se nadamo u bolje sutra. Nadamo se da će bolje sutra doći što pre.“
Posle sedam godina povratak u zemlju i Zvezdu. Prvi period u Zvezdi – generacija na čelu sa tobom, Stanićem, Manojlovićem, Vučkovićem, Petrom Nenadićem a danas ste okosnica reprezentacije.
„ Šta da kažem? Dodamo još neka imena i momci koji su osvojili srebro na evropskom prvenstvu. Mislim da smo bili jako dobra generacija. Isplivali smo, izborili smo se.“
U prvom mandatu u Zvezdi ste donosili titule. Da li danas imamo nove reprezentativce u Zvezdi, nove naslednike i lidere reprezentacije?
„ Ja sam u Zvezdi prvi put igrao između 23, 24, 25 godine. Ovim momcima treba još dve, tri godine. Fali im da ljudi vide u njima ono što su tada videli u nama i što smo mi bili tada. Mislim da ih treba ispratiti i dati im šansu da sazru i pokažu kvalitet. Ja lično mislim da tu ima velikog potencijala.“
Moramo da te pitamo za Voju Brajovića. Dugo vremena se nije pojavio takav talenat i neko ko je prepoznatljiv u rukometnoj Zvezdi. Ljubimac je navijača i vide ga kao nadu.
„ Voja je neverovatan dečko. Jako dobar momak i kvalitetan dečko. Mislim da je to prva osnova. On je dečko koji hoće da sluša, da uči, kome je Bog dao nešto što drugima nije. Može da napravi stvarno veliku i lepu priču. Ali, mora još da uči. Voja za dve, tri godine može da bude ozbiljan igrač, ali ima još puno da uči, da se ne zavaravamo. U ovom trenutku je za svoje godine super, na mestu, ali sve ima svoj razvojni put.“
Kako su reagovali mlađi igrači, da ne kažemo klinci, na tvoj dolazak? Obzirom da osim vas povratnika, svi su još jako mladi.
„ Ja sam stvarno jako pozitivno iznenađen i jako se prijatno osećam među tim momcima. Neki kažu klinci.. nisu oni klinci. Oni su momci koji su otišli od kuće pre dve, tri godine i koji moraju jako da rade i jako brzo da sazru. Ljudi ne znaju koliko je to teško i koliko je njima teško što su došli iz Crne Gore i iz unutrašnjosti sami, da se bore sami za sebe u ovako teškoj situaciji u rukometnom klubu. „
Da li si u Poljskoj pratio Zvezdu?
„ Ispratio sam neke stvari. Znam da su uzimani silni bodovi i te stvari koje su se dešavale su bile jako ružne. Zvezda nije smela da dozvoli neke stvari da se dešavaju u njenim redovima. Nažalost, dozvolila je i sada svi plaćamo ceh tih grešaka.“
Nenad Peruničić.
„ Njemu je najteže. On je sam i sam se bori. I kada nisi sam je mnogo teško, a kamoli kada si sam. Ali, mislim da će on to izgurati. Zna se ko je Nenad Peruničić. Njegova reč ima veliku težinu i sam po sebi je autoritet. Gde je sve bio i šta je sve prošao. Kad ti znaš da je on bio najbolji na svetu i kad ti nešto kaže nemaš ti tu šta da misliš. Nema tu mesta dvoumljenju. Siguran si kada ti on nešto kaže, govori, kada te on posavetuje da je tu mnogo posla završeno.''
Koliko može ovaj tim Zvezde u ovoj sezoni? U prošloj sezoni i pored svega sa najmlađim timom je izborena Evropa na terenu, a igrao se najlepši rukomet. Sada je i drugačiji sistem.
„ Polako. Pobedili smo Metaloplastiku, sad smo pobedili u Nišu, i verujem da ćemo pobediti i Vrbas i doći na prvo mesto. I to kreće onda. Idemo korak po korak. Imamo kvalitete i mogućnosti u timu.“
Pre nego se vratimo na Zvezdu pred kraj, idemo do Poljske. Kjelce dupla kruna, F4 3, mesto, pobeda nad Kilom. Mnogo titula, odličan period.
„ Titula koliko hoćeš. Drago mi je da sam bio u toj priči i drago mi je da sam na taj način završio svoj boravak u Poljskoj. Bilo mi je jako lepo. Na kraju, spektakl. F4 i pobeda nad Kilom. Ceo taj doživljaj je super.“
Ti si pionir uspeha poljskog rukometa i Kjelcea. Kako je sve krenulo?
„ Jednostavno. Došao je čovek sa novcem i nije pitao šta košta i koliko. Uspeh košta, a mi nismo svesni toga. Jedna medalja u rukometu, odbojci, košarci, vaterpolu, fudbalu… puno košta. Mi mislimo da možemo putem štapa i kanapa da uradimo nešto. To što mi kao sportisti i sportski radnici pravimo je neverovatan uspeh, ravno naučnoj fantastici. Da ti pobediš nekoga sa pet puta većim budžetom… prvo, odbojkaška liga Poljske ima budžet 75 miliona evra. A mi smo u odbojci super, a imamo budžet cele lige koliko, dva miliona evra. Skoro 40 puta manji budžet i treba da se takmičiš sa nekim. Kako? U rukometu da ne pričam. Kjelce ima 6,7 miliona evra, Visla Ploc 3 miliona, to je već deset miliona. Ima klubova sa po dva miliona evra. Ove sezone će Kjelce opet doći do F4 Lige Šampiona, ove godine smo pobedili Kil. Poljski rukomet je do pre tri, četiri godine bio na jednom nivou ispod proseka. Onda su našli put i shvatili kako treba.“
Kako je došlo do razlaza sa Kjelceom i odlaska iz Poljske?
„ Jednostavno nisam video da ima mesta za mene. Desilo se to što se desilo, Iragalde je došao, njemu se klub ugasio. Trebao je da dođe za dve godine kada meni istekne ugovor, ali klub mu se ugasio. Nisu mogli da nađu ni sa jednim drugim klubom rešenje, pa je on došao odmah. Domino efekat. Ja sam se pokupio i otišao jer ne vidim sebe u tome, u toj priči.“
Pomenuli smo malopre neverovatan uspeh. Asocijacija je jasna, vaterpolo klub Crvena zvezda. Da li rukomet može do vaterpolo scenarija?
„ Opet se vraćamo na isto. Može, može. Ali, za to je potrebna posvećenost, a ne jedan entuzijasta koji je došao da pomogne svom klubu. U nekom trenutku će otići, jer da se razumemo, svi živimo od novca.“
Za vaterpolo nam je bilo potrebno četiri reprezentativca, uz Dejana Savića i Viktora Jelenića. U rukometu imamo trenutno samo jednog reprezentativca, uz Nenada Peruničića. Da li jedan može da povuče još tri velika imena?
„ Hoće on, ali kako? Kako? Mi svi mnogo volimo Zvezdu, mnogo. Ima nas par koji volimo Zvezdu više od svega, veruj mi. Rukomet je sport u kome zaradiš ako imaš priliku, i gde retki imaju tu privilegiju da super zarade. U rukometu su malo jači ugovori od vaterpolo ugovora. Možeš ti da budeš entuzijasta i da povučeš još nekoliko za sobom ako si fudbaler, odradio si dva ili tri ugovora i imaš 15, 20 miliona evra.„
Kako su reagovali ostali Zvezdaši, reprezentativci na tvoj potez? Iskreno, retko se viđa.
„ Moram da prvo da ih vidim, sednem sa njima i da se lepo ispričamo. Ovako, preko telefona, sve su to šale.“
Reprezentacija. Očekuju nas dueli protiv Češke sa novim selektorom.
„ U ovom trenutku novi selektor je neko ko se dokazao u trenerskom poslu i jedva čekamo rad sa njim. Ja neću biti tu za ovo reprezentativno okupljanje, biću u Kataru, ali sam za reprezentaciju uvek tu i spreman. Sve je to u dogovoru sa selektorom. Svi se razumemo, živimo od istog hleba.“
Prošle godine ste bili heroji nacije. Svi su pratili rukomet. Možemo da kažemo da je malo falilo da dođemo do zlata. Da li je tu domaćinstvo najviše doprinelo?
„ Ipak je to veliki uspeh. Sigurno da jeste domaćinstvo, to nosi veliki motiv. Igranje kod kuće je nešto posebno. Igraš u svojoj zemlji, svom gradu, svom kraju. Ja sam rođen, živim na Karaburmi i igram u Pioniru evropsko prvenstvo. To ti je ono „gde igraš evropsko prvenstvo? Pa, u kraju“. To su stvari koje te nose. Takvu vrstu motivacije ne možeš da izvučeš iz sebe.“
Bili ste zaista primer. I danas ste miljenici nacije, Darko Stanić, Vujin, Ilić, ti… deca ponovo znaju rukometna imena. Naš Robi, trener Crvene zvezde tada je bio Robert Prosinečki, je posle jedne od utakmica koje je gledao rekao, a mi ćemo malo da modifikujemo – „ da moji igrači imaju ovakvo srce osvojili bi titulu odmah!“
„ Realno je tako. Treba izađi tamo i potući se. Srebro je osvojeno na srce, na silu, ne toliko na kvalitet. Izađi na teren, udari i bori se. Nije bilo filozofije. U boj, u rovove, u bitku. Bori se, u žilu. Prebrojite povrede i otvorene arkade na terenu – Beljanski, Momir, ja.. ležimo u hodnicima, nestrpljivi da se vratimo u utakmicu dok nas doktori ušivaju, a mi ih požurujemo. Imali smo drugačiji pristup.“
Da li ste imali želju da dokažete nešto narodu?
„ Moja najveća želja je da mi konobari ne pljuju u kafu.“ (smeh).
Usledio je neverovatan pad. Olimpijada, pa Svetsko prvenstvo početkom godine.
„ Tu ne bih znao šta da kažem. Tu imamo stručnjaka zaduženog za to. Znaš kako, filozofija je bila da se menja nešto što je bilo dobro. Ja to ne razumem i ne mogu da objasnim nešto što ne razumem. Menjao si i evo rezultata. Na svetskom prvenstvu nisam bio, ne znam. Znaš kako kažu, svoj sto – svoja muzika. Bio sam prvi, najvatreniji navijač reprezentacije i svojih kumova. Nikola Manojlović mi je kum, puno prijatelja je tu, navijao sam iz sveg srca, ali videli smo da nije funkcionisalo. Videli smo da može da funcioniše kad je došao Ljuba Vranješ, a gde je nije štimalo ne mogu ja da kažem.“
Sledi Evropsko prvenstvo u Francuskoj, u januaru sledeće godine.
„ Naš najveći problem je što nemamo kontinuitet jednog selektora, uigranost i rad sa njim. Stalno je neka improvizacija. Stvarno verujem da Vladan Matić zna i da može. Stvarno verujem. Samo dajte neki kontinuitet, ne da idemo na prepad. Ja se nadam da će sa Vladom Matićem to početi, pa da vidimo dalje.“
Kako ocenjuješ stanje rukometa u Srbiji? Možda malo sakriva realnost domaćinstva prvo muškog, pa ženskog EP?
„ Katastrofa. Stanje u klubovima je strašno, što je najvažnije i to je odraz stanja. To što je savez napravio dobru i kvalitetnu priču oko organizacije prvenstava je jedna stvar. Svuda je loše stanje u klubovima, što je strašno.“
Koliko zaostaje rukomet u Srbiji za rukometom u Evropi? Npr, Nemačkoj ili Poljskoj.
„ Svetlosnim godinama, svetlosnim godinama. Jako puno. Pune hale, organizacija samih klubova, ima više novca. Gde je novac, tu je sve. Sport je profesionalna disciplina. Imaš profesionalne sportske direktore, profesionalne ekonome, opremu, dva fizioterapeuta. Sve se treba platiti i organizovati. Ne može to da padne na jednog ili dva čoveka. To što smo mi sposoban narod da to zakrpimo i da na nešto liči nije organizacija. Ja sam diplomirani ekonomista, pa sada gledam i sa stručne strane. Popularizacija rukometa, marketing i te organizacije evropskih prvenstava možda, možda probude neko interesovanje nekih sponzora, novca, privatizaciju klubova. Ako hoćemo da nastavimo sa medaljama, ne samo u rukometu, nego i u ostalim sportovima mora da bude novca.“
Pre odlaska u Poljsku, iz Zvezde si otišao u Nemačku, gde si proveo četiri godine. Fulingen i Nordhorn, sa kojim si osvojio Kup EHF.
„ Kup EHF i finale Kupa Kupova. Lepo, jedna jako lepa životna škola. Šta, kako, zbog čega. Zemlja u kojoj se sve zna, u kojoj svako radi svoj posao, zna se kako radi, zbog čega radi, gde radi. Nauči se čovek i vidi kako treba, jer Nemci su definitivno neko ko zna kako treba.“
Da li imao nekog rukometnog uzora kada si počeo da se baviš rukometom?
„ Sigurno da jesam. Svi smo želeli da budemo Nenad Peruničić. Svi redom. Gledali smo šta je sve radio na terenu, svašta nešto, bio najbolji na svetu. Ali, recimo ovako da je za mene najbolji pivotmen svih imena bio Magnus Vilander.“
Kako si počeo da treniraš rukomet?
„ Ljudi mi ne veruju, ali kada bih rekao da nisam znao šta drugo… ali, tako je bilo. Počeo sam da treniram džudo godinu, dve, pa mi se nije svidelo. Pa, onda aikido godinu dana, pa mi se ni to nije svidelo. Onda je došao otac i rekao „Sine, šta ćeš dalje? Hoćeš vaterpolo ili rukomet? Nešto moraš.“. Bila je neka jaka zima, ciča, sneg do kolena i ja pogledam napolje i pomislim „ko će sad da ide na bazen, idem na rukomet.“. I tako je krenulo. Korak po korak. Počeo sam u Zvezdi. Oterao me je Rade Radović kao netalentovanog, šikanirali me. Pa sam otišao u Studentski grad i bio tamo dve godine, pa PKB, pa Borac iz Banja Luke. Onda je smenjen Radović i došao Cvetković i vratio sam se u Zvezdu.“
Koju bi utakmicu izdvojio kao najomiljeniju u karijeri? Tvoja najdraža.
„ Ima puno, stvarno. Finale Kupa Kupova, utakmica u Valjadolidu koju sam izgubio na gol razliku, imam utakmicu gde sam Kilu dao 13 golova, imam F4 gde sam pobedio Kil i dao 8 golova. Utakmicu gde sam odigrao odlično i na kraju utakmice, penal za pobedu koji sam promašio. Moja karijera dugo traje i bilo je mnogo ozbiljnih utakmica. Osam ozbiljnih godina i ozbiljni klubovi. Da ne pominjem reprezentaciju, od utakmice sa Hrvatima, pa finale, prepuna Arena. Spektakl u Areni kakav se ne pamti.“
Da li danas ima neki novi Rastko Stojković?
„ Stvarno nisam ispratio toliko našu ligu da bih mogao to da kažem.“
Zvezda u drugim sportovima, koliko pratiš?
„ Koliko stignem. Sad smo bili u Areni na Evroligi, košarka. Borili su se momci, svaka čast. Malo je falilo.. super atmosfera.“
Vaterpolo?
„ Pratio sam Ligu Šampiona, svi su pratili. Sada igramo sa Pro Rekom, to znam.“
Fudbal, derbi?
„ Zvali su me iz Poljske, hoće da dođu na derbi sad.“
Da li ti je stvarno nadimak Jusein Bolt?
„ Nije, nije, To se neko šalio, pa stavio. Nema veze sa mnom. Vidiš da smo isti, možda zato.“
Kako se postaje šampion?
„ Moraš da veruješ, radiš i mnogo da učiš. Mnogo da učiš, to je najvažnije.“
Tebi fali samo Liga Šampiona?
„ Igrao sam sva finala. Osvojio EHF Kup, igrao finale Kupa Kupova, igrao F4 Lige Šampiona. Imam srebro sa EP. Fali mi Olimpijada, fali mi puno. Ali, tu sam.“
Šta bi za tebe bila kruna karijere? Liga Šampiona sa Zvezdom?
„ Recimo. Da to ponovo doživim. Da doživim ono što su doživeli Poljaci. Da igram za svoj klub, u svom gradu, u svojoj zemlji pred svojom publikom.“
Malo da se razonodimo posle ozbiljnog razgovora. Omiljeno voće?
„Lubenica,“
Omiljeni kolač, slatkiš?
„ Recimo, čiz kejk.“
Omiljeno jelo?
„ Sarme, naravno.“
Omiljena pesma?
„ Svanulo je, svanulo, pa šta.“
Bend? Možda autori melodije kako ti zvoni telefon? (Beogradski Sindikat, pr.aut.)
„ Naravno, ja sam veliki lokal patriota. Beograđanin. Ako bih morao usko da se definišem, onda sam Beograđanin, pre svega.“
Ronaldo ili Mesi?
„ Nijedan. Za mene, samo jedan gospodin, Zinedin Zidan.“
Čelzi ili Mančester Junajted?
„ Mančester Junajted. Još kao klinac ih volim, ne samo zbog Vidića. Još od vremena Erika Kantone, Gigsa, Skolsa… iz početnih dana. Kantona sa podignutom kragnom, svojim stilom.“
Kantona ili Zidan?
„ Zidan.“
Francuska ili Italija?
„ Italija.“
Nenad Peruničić ili Mats Vilander?
„ Nenad Peruničić.“
Da li imaš hobi, osim rukometa? Pecanje, npr?
„ Završavao sam fakultet skoro, sad ću morati nešto drugo da smislim. A pecanje, ne. Pecanje se za mene završava kada pojedem sve sendviče. Shvatio sam to iz drugog puta. Treninzi, imam privatnihposlova, tu su i dvoje dece, žena, porodica.. nemam baš puno slobodnog vremena.“
Omiljeni sportista iz Zvezde?
„ Omiljeni sportista.. pa, nisam ja baš neki fanatik za sport. Ali, Nikola Džoni Mijailović. Moj drugar, Džoni Mijailović. Pozdrav za njega.“
Rastko Stojković. Uživajte!
Dođite u „Šumice!
http://www.mojacrvenazvezda.net/75406/2 ... m4eNnBwrZh" onclick="window.open(this.href);return false;