MCZ intervju: Adela Helić i Jelena Trnić
Nikola (4) | Vesti Intervjui Odbojka
Kada su Crvenu zvezdu napustile Ana Bjelica i Jovana Stevanović među ljubiteljima odbojke naklonjenim crveno-belim bojama pojavila se bojazan da li će se taj gubitak nadoknaditi. Međutim, odbojkaški klub je još jednom pokazao zašto važi za najorganizovaniji, ništa nije prepušteno slučaju i u Beograd su stigle devojke koje su bile na korak od istorijskog uspeha za Spartak iz Subotice.Nakon prvog dela sezone, Adela Helić i Jelena Trnić su za čitaoce našeg sajta govorile o tome kako su se snašle u Zvezdi i u Beogradu, svojoj karijeri i ambicijama i željama u budućnosti.
Prvi odbojkaški koraci?
Adela: Počela sam da treniram u Prijepolju kada sam imala 10 godina. Moji prvi koraci su bili u školi odbojke i tu sam trenirala sve do odlaska u Spartak 2006. godine. Imala sam ponuda da odem negde i ranije, ali bila sam previše mlada da bih prihvatila. Čak ni po odlasku u Spartak nisam bila sigurna u tu odluku, ali se to pokazalo kao pravi potez. Ostala sam u Subotici sedam godina i napravili smo istorijski uspeh za Spartak. Ušle smo u finale Kupa i finale prvenstva.
Jelena: Počela sam da treniram u OK “Srem“ u Sremskoj Mitrovici. Dok sam bila mlađa nisam bila preterano zainteresovana za odbojku, ali kad sam prešla u Spartak shvatila sam da je to nešto čime želim da se bavim u budućnosti. U Suboticu sam došla tako što me je pomoćni trener Spartaka zapazio na jednoj prijateljskoj utakmici, uspostavili smo kontakt i usledila je uspešna trogodišnja saradnja. Na početku sam igrala za drugi tim, ali sticajem okolnosti veoma rano sam imala priliku da debitujem i u Superligi i baš ta sezona je bila najuspešnija za klub. Usledio je poziv za juniorsku reprezentaciju i tu sam se upoznala sa sadašnjim trenerom Ratkom Pavličevićem. Zbog toga mi ni prelazak u Zvezdu nije predstavljao veliku promenu, jer sam već znala kako on radi i to mi je bila jedna olakšavajuća okolnost.
Kako se osećate zbog prelaska u Zvezdu?
Adela: Možda je postojala želja da nakon Spartaka odem negde u inostranstvo, o čemu verovatno svi razmišljaju, ali stigla je odlična ponuda od Zvezde. Najviše me je privuklo igranje Lige šampiona, tako da mogu da kažem da sam veoma zadovoljna dolaskom ovde.
Jelena: Vrlo sam zadovoljna kako sve ovo teče od mog dolaska. Dosta mi znači što sam ovde sa Adelom i mnogo mi je lakše da upoznam i Beograd i devojke iz kluba, kao i ceo sistem rada. Nadam se da ćemo najbolje partije prikazati kada to bude najpotrebnije, na kraju prvenstva, tj. u završnici.
Adela, ti si prvobitno igrala tehničara, kako je došlo do promene pozicije na mesto korektora?
- Tačno tako, čak sam u Spartak i otišla kao tehničar, a ne kao korektor. U Prijepolju nisu imali tehničara i bukvalno je situacija bila “ ‘ajde ti da probaš“. Usledio je poziv Spartaka baš zbog te pozicije, jer sam godinu dana bila sa kadetskom reprezentacijom kao tehničar. Videli su me na turniru u Beogradu, tada sam imala 16 godina i smatrali su da imam potencijala i da bih mogla to da igram. Međutim, kao tehničar nisam imala mnogo prostora da igram pored iskusnijih igračica, u timu je tada bila i Kristina Češljar, kapiten… Tadašnji trener Saša Nedeljković je smatrao da neću imati dovoljno prilika za igru kao tehničar i rešio je da me proba na poziciji korektora. Na početku je bilo pomalo čudno, ali dobro se sećam da mi je prva prvenstvena utakmica na tom mestu bila baš protiv Zvezde. Uopšte nije trebalo da počnem tu utakmicu, ali saigračica se povredila nekoliko dana pre utakmice i ja sam debitovala protiv one čuvene generacije Zvezde sa Ivanom Nešović, Jelenom Blagojević… Krenulo me je veoma dobro i izborila sam se za svoje mesto u timu.
S obzirom da ste došle kao zamene za Anu Bjelicu i Jovanu Stevanović, da li postoji neka vrsta pritiska kako ćete ih zameniti, jer je reč o igračicama koje su Zvezdi donele pregršt trofeja?
Adela: Lično, ne osećam pritisak, iako je zaista reč o sjajnim igračicama i liderima. Jednostavno, u Spartaku sam isto bila na poziciji koja donosi najviše poena i samo sam prebacila sebi taj zadatak i sad u Zvezdi. Znam da su očekivanja u klubu velika, ali mislim da to mogu da iznesem i opravdam poverenje. Ne osećam pritisak, mogu da kažem da mi je i drago što treba da nastavim ono što su one započele u Zvezdi.
Jelena: Ni ja ne osećam tu vrstu pritiska. Dok sam bila u Spartaku mogu da kažem da su mi njih dve bile i neka vrsta uzora. Osvajale su titule, radovale se i uvek sam želela da budem u jednoj pobedničkoj ekipi. Međutim, mogu da kažem da ne postoje pobedničke ekipe, već su igrači ti koji imaju to u sebi, tu crtu koja ih tera na pobedu. Nadam se da ćemo ove sezone nas dve upotpuniti tu ekipu i da ćemo ponoviti uspehe koje je Zvezda napravila sa Anom Bjelicom i Jovanom Stevanović.
Obe ste bile u Spartaku, sada ste u Zvezdi. Da li možete da nam kažete koja je glavna razlika između ta dva kluba i šta je glavni razlog vašeg poraza, a Zvezdinog osvajanja titule prethodne sezone?
Adela: Glavni razlog i razlika je taj pobednički mentalitet i duh. Sad smo igrale protiv Spartaka kao igračice Zvezde i znale smo kako će se one ponašati nakon izgubljenog poena ili seta. Zvezda ima taj pobednički mentalitet, ne samo poslednje četiri godine, već duži niz. Zvezdine igračice imaju to u sebi i zajedno sa trenerom to i dokazuju. Mislim da je to glavni razlog.
Jelena: Slažem se sa Adelom, ali bih dodala da su od izuzetne važnosti iskustva stečena u Ligi šampiona. Ove godine smo i nas dve prvi put imale priliku da igramo te utakmice i njihov uticaj se zaista primećuje kasnije u prvenstvu. Npr. dese se neke teške situacije u igri, ali mi već znamo kako da reagujemo upravo zbog tog iskustva stečenog protiv najboljih.
Ove godine se pojavila izuzetno dobra ekipa Partizan Vizura, da li je po vašem mišljenju Zvezda i dalje favorit za titulu?
Adela: Mislim da je ove sezone situacija između Zvezde i Partizan Vizure ista kao prošle sezone između Zvezde i Spartaka. Ta ekipa je već godinama na okupu, a još im se pridružila i Slađana Erić. Nije to neka nova ekipa, one su dugo godina zajedno, a kad je neko toliko dugo u istom sastavu normalno je da će doći period kada igra veoma dobro. Sa druge strane, Zvezda je ove sezone morala da napravi neke promene. U početku to nije funkcionisalo najbolje, što se verovatno i videlo, poražene smo u Superkupu, prvom derbiju, ali zaista verujem da ćemo nakon Lige šampiona pobediti i Partizan i da ćemo odbraniti titulu. Jednostavno, bilo nam je potrebno vreme da se uigramo, da počnemo da verujemo jedna u drugu i sad ostaje samo da dođe ta utakmica u kojoj ćemo dokazati kvalitet. Prvih par meseci je trebalo vremena da Julija (Milovic) i ja izgradimo poverenje, da ona vidi da može da odigra na mene, a u odbojci nema puno priče, morate na terenu da pokažete i zaslužite poverenje. Ja sam imala strpljenja, trudila sam se i sada sve to funkcioniše mnogo bolje.
Jelena, čini se da je tvoja igra posle manjih problema na početku sada sve bolja i bolja?
Jelena: Svaki period prilagođavanja je težak, naročito za mlađu osobu poput mene. Ja jesam poznavala Ratka Pavličevića i pre dolaska u Zvezdu, ali bilo je potrebno vreme da izgradimo neki odnos, napravimo neke kompromise. Na kraju krajeva, ovde je drugačiji sistem, a i ja imam drugačiju ulogu nego što sam je imala u Spartaku. Mislim da smo baš u poslednjem periodu trener i ja uspostavili veoma dobar odnos, kao i ostale igračice i ja, to se vidi i na terenu. Imam ugovor na četiri godine, dolaze i još mlađe igračice od mene, mislim da ćemo mi nositi Zvezdinu igru narednih sezona, a sve ovo je normalno za neki prelazni period. Takođe, kao što je rekla Adela, bilo je potrebno da sa Julijom uspostavimo dobru komunikaciju, jer koliko god da znamo engleski, postoje stvari koje je jako teško objasniti, a potrebno je vreme da se to oseti u igri.
Da li pratite Zvezdu i u drugim sportovima?
- Išle smo na košarku i zaista smo uživale. Bila je sjajna atmosfera.
Zbog čega ste odabrale odbojku?
Adela: Kad sam bila klinka, u školi su uvek bila prijavljivanja za razne sportove. Tad i ne znaš previše, ali podigneš ruku, prosto da se ne izdvajaš od drugih. Kasnije krenu turniri, takmičenja, postane zanimljivo. Zaista mi je drago što sam to izabrala. Moram da kažem da je u svemu najbitnija podrška roditelja. Desi se da poželiš da odustaneš, trener ti kaže nešto, ti to shvatiš pogrešno… Mislim da je u tom periodu ključno da te roditelji pravilno usmere i da te podrže da nastaviš.
Jelena: Ja sam odbojku počela da treniram zbog pravilnog razvitka. Nisam u početku bila toliko zainteresovana, htela sam da se više posvetim školi, a nekako se i u porodici nije očekivalo da ću se ja baviti sportom, to se više očekuje od mog brata koji je golman kao i moj tata. Eto, sada se desilo da on brani u Partizanu, a ja sam u Zvezdi (smeh). Velika je razlika između fudbala i odbojke, neuporedivo je manje novca i spoljnjih uticaja, tako da je u ovom sportu daleko lakši put za prave talente da se probiju do klubova u kojima mogu da napreduju i osvajaju trofeje.
Da li ste i ranije navijale za Zvezdu?
Jelena: Da, ja oduvek navijam za Zvezdu. Tata mi je zvezdaš, ja sam isto.
Adela: Iskreno, ja nikad nisam bila opredeljena za neki klub. Nisam znala ni kad su derbiji, jednostavno, ne pratim sport previše, izuzev velikih takmičenja. Volim odbojku, ljudi su prema meni korektni, zadovoljna sam. To mi je najbitnije.
Ko vam je najviše pomogao po dolasku u Zvezdu?
Adela: Prvo smo počele da se družimo sa Julijom. Išle smo na ručak zajedno, ona je isto kao i mi odvojena od porodice. Zajedno smo upoznavale Beograd, zaista nam je bilo lepo. Imamo odličnu komunikaciju sa svim devojkama, ali ako baš moramo nekoga da izdvojimo, onda su to Julija i Mina (Popović). Mina je sjajna, veoma opuštena osoba, a Julija je non-stop u nekoj akciji, ništa joj nije teško. Normalno, devojke sličnih godina se više druže, ali kad su u pitanju treninzi i utakmice nema razlike. Sve smo kao jedna.
Jelena: Julija i Mina su nam zaista puno pomogle na početku, a i sad kad su se završile obaveze u Ligi šampiona imamo više vremena za druženje. Naravno, Mina i ja imamo pored treninga i školske obaveze, pa starija koleginica (Adela) ima više vremena od nas (smeh). Mi, učenici, pokušavamo da nađemo vremena za druženje između brda knjiga (smeh).
A ko je “gazda“ u stanu? Ko drži daljinski upravljač? (smeh)
Jelena: Nemamo gazdu, sve je stvar kompromisa, a i ne gledamo televiziju (smeh). U Subotici se nismo toliko družile, Adela je više vremena provodila sa starijim igračicama, a ja sa mlađim, međutim, to što smo zajedno ovde je pun pogodak. Odlično se slažemo, ona je veoma dobra osoba i zaista mi puno pomaže.
Adela: Da, zaista je tamo svaka imala svoje društvo, ali nam je sada super zajedno. Mogla bih s njom svuda, to joj svaki dan govorim (smeh).
Ambicije u nastavku karijere?
Jelena: Moje ambicije su prvenstveno vezane za reprezentaciju. San mi je da uđem u “A selekciju“ u narednim godinama i zaista ću se truditi da to i ostvarim. Što se klupske karijere tiče, volela bih da se jednog dana okušam u Turskoj ili Rusiji.
Adela: Meni se mišljenje stalno menja. U reprezentaciji sam u “B selekciji“ , poznajem sistem, kako će se stvari dalje odvijati zavisi od mog rada i ljudi koji odlučuju ko će biti pozvan. Kad je klub u pitanju, u Zvezdi sam ove i sledeće sezone, a za kasnije mi je jedino bitno da odem u klub koji je organizovan, gde neću morati da razmišljam o milion stvari, gde ću moći mirno da treniram i igram i da nekoliko sezona odigram na visokom nivou u kontinuitetu. Ne mora to da bude u nekom top klubu, ne letim previše, samo neka stvari idu svojim tokom kao i do sada.
Kako ste se prilagodile muzičkom repertoaru Zvezdine svlačionice? (smeh)
Adela: Ja privatno ne slušam tu vrstu muzike, ali ne pušta se to ne znam koliko dugo, to je samo 5 min. a i uvek možeš da izađeš ako ti se ne sviđa (smeh).
Šta slušate privatno?
Adela: Volim stari domaći rok, a u poslednje vreme sam zavolela i “Rammstein“, “Depeche mode“ i slično, a tu su naravno i Whitney Houston i ti stariji pevači. Domaću muziku slušam kad se nešto slavi, naravno.
Jelena: Ja slušam svašta, sve što mi se svidi. Idem od “Rammstein-a“ do arapske muzike, jer zaista mi se sviđa taj jezik, čak sam i počela malo da ga učim.
U kojoj ste ekipi na treningu, gazele ili lavovi?
Jelena: Gazele.
Adela: Lavovi.
Omiljeno piće:
Jelena: Tekila.
Adela: Bilo koje negazirano piće, a od alkoholnih pivo i tekila.
Omiljena knjiga?
Jelena: “Senka vetra“ mi je omiljena knjiga.
Adela: “Prsten“ od Danijele Stil i “Kada si otišao“ od Megi O’Farel, a na preporuku moje cimerke.
Omiljeno jelo?
Adela: To je domaća pita iz mojih krajeva. Kad dođem kući pita se pravi zbog mene, jer gde god da kupiš, to nije to. To je nešto što volim, ali stvarno nisam probirljiva kad je hrana u pitanju. Putovale smo svuda i svašta sam probala.
Jelena: Riba, ali kad je tata spremi.
Omiljena Zvezdina pesma?
Jelena: Zvezda mi je sve.
Adela: Zvezda mi je sve. Ušla mi je u uši još dok sam igrala u Spartaku. (smeh)
Poruka za decu koja počinju da se bave sportom?
Adela: Da istraju, da iskoriste svu podršku koju imaju od roditelja i prijatelja, a s obzirom da će sigurno imati prepreka i problema, a ne bi bilo ni zanimljivo da ih nema, najbitnije je da se ne predaju.
Jelena: Ako je reč o klincima, poruka je da uživaju, jer u tom periodu nisi ni svestan problema, a mislim da je sport najlepši način da se provede život. Uživajte i zabavljajte se do nekog trenutka kada odlučite da li ćete se ozbiljno baviti time, a ako odlučite da se ozbiljno bavite time, dajte sve od sebe da u tome i uspete.
Poruka za navijače?
Adela: Stvarno bih volela da ih vidim na tribinama i da osetim njihovu podršku. Mislim da ljudi nisu ni svesni koliko i njihovo malo nama puno znači.
Jelena: Slažem se sa Adelom. Zaista bih volela da dođu na naše utakmice.
Još jednom se zahvaljujemo sjajnim devojkama i odbojkašicama na izdvojenom vremenu i želimo im puno sreće i uspeha u nastavku sezone. U njihove kvalitete se možete uveriti u dvorani Šumice, jer kao što one kažu: “Vaše malo njima znači mnogo!“
http://www.mojacrvenazvezda.net/83152/2 ... tpoeNI1jcs" onclick="window.open(this.href);return false;