Prlainović: Želimo i Ligu šampiona!
20. maj 2013. 06:01
Kapiten vaterpolista Crvene zvezde da crveno-beli nisu slučajno najbolji u zemlji. Andrija: Hoćemo prvo da se preko Barselonete plasiramo u finale, a onda ništa nije nemoguće.
ZVEZDE su naklonjene Andriji Prlainoviću. Od 2004. osvaja nacionalna prvenstva. Tri puta zaredom sa Jadranom se radovao kruni SCG, pet godina je sa Partizanom Rajfajzen bio neprikosnoven u Srbiji, da bi u sredu uveče prvi put kao kapiten predvodio vaterpoliste Crvenu zvezde do ostvarenja sna.
Niz je delimično prekinut lane, jer u kapici Pro Reka nije mogao da igra u šampionatu Italije. Ali je zato osvojio Jadransku ligu i Ligu šampiona.
- Deveti put zaredom. Fantastično. Voleo bih da se taj niz nikako ne prekine. Moja je sreća što sam uvek igrao u timovima koji su osvajali titule - ističe Andrija Prlainović.
Predvodili ste crveno-bele sa dosta žara, stekao se utisak kao da nikad niste bili pobednik?
- Strašno sam želeo da osvojimo titulu. Imao sam i ogroman motiv da sa Crvenom zvezdom napravim rezultat za pamćenje. Zato i niko nije srećniji od mene.
Šta je po vama u finalu sa Radničkim presudilo?
-
Možda mladost, velika želja i domaći teren. Teško je izgubiti na svom terenu u ambijentu kakav je bio u majstorici na Tašmajdanu. U ovakvim, odlučujućim utakmicama atmosfera je uvek na strani domaćina i zbog toga je ta prednost velika.
Stopili ste se sa navijačima. Zar ne?
- Uzajamna energija je postojala tokom cele sezone. Bilo je neverovatno, spektakularno, a u takvom ambijentu igrač daje više nego što može, oseća se nepobedivo.
Šta vas kao ekipu krasi?
- Odnosi u klubu su odlični. I po godinama smo bliski, jedino je Denis Šefik nešto stariji. Svi mi ostali smo u suštini mladi igrači, pa Duško Pijetlović i Nikola Rađen su posle Šefika, sa 28 godina, najstariji. Ekipa je dosta mlada. Mogli smo da se oslonimo na mlađe i oni na nas.
Kakav je bio rad na treninzima?
- Žestok. Vežbali smo naporno, svaki put smo u vodi ostajali najmanje dva sata. Ovogodišnji rezultati nisu slučajni. Mnogo smo radili i to nam se vratilo na pravi način.
Stiče se utisak da svi imate veliko poverenje u trenera Dejana Savića?
- Ono je obostrano. Pogotovo kod mlađih igrača, koji su sa Savićem igrali kada je završavao aktivnu karijeru. Veruju mu beskrajno, vide da to što on radi daje rezultate, da napreduju. Šteta bi bilo da se tako ne nastavi.
U januaru se posle osvojenog Kupa ekipa zbog besparice umalo nije raspala. Kako ste preživeli te dane?
- Bilo je teško. Tih trenutaka se nerado sećam. Možda je i moralo tako nešto da se dogodi kako bi sezona bila istorijska. Tada je teško bilo naći motivaciju, trenirati. Do tada smo igrali odlično, izgubili dve utakmice, osvojili Kup, a skoro ništa nije bilo ispoštovano od dogovora.
Kasnije se vratila nada?
- U martu i aprilu situacija se malo popravila, a kada su došle utakmice za titulu i plasman na fajnal-for, sve se zaboravilo, niko više nije razmišljao o problemima. Želeli smo titulu i dobar plasman u Ligi šampiona.
Mnogi se plaše da vaterpolo bajka u Srbiji ne potraje samo jedno leto?
- S razlogom se brinu. Nije najbolja situacija u klubovima. Vrlo brzo će se završiti sezona. Mi smo uradili sve što je do nas. Imamo rezultate, najkvalitetniju ligu u Evropi, gledaju nas i u inostranstvu, svi su impresionirani ambijentom na Tašmajdanu. Od ovakve lige koristi ima i reprezentacija. Valjda je red u srpskom sportu imamo makar jednu ligu koja je najjača na kontinentu.
I koja ne košta puno?
- Nije logično što smo u ovoj situaciji, jer za nas ne bi trebalo izdvojiti desetine miliona evra, mislim da bi budžet dobrog košarkaškog kluba pokrio celu ligu. Valjda će se naći model, jer to nije preterano finansijsko opterećenje, a svi bismo profitirali. U suštini, cilj je da vaterpolo i dalje bude trofejan sport.
Koliko je liga koristila reprezentaciji?
- Pojavilo se mnogo dobrih igrača, nikad nije bilo više kandidata za mesto u najboljem timu. To je najveći dobitak u ovoj sezoni. Ove godine smo bili u poziciji drugih federacija, reprezentacija da kroz jaku ligu dobijemo što jaču konkurenciju. Afirmisalo se pet-šest igrača koji mogu da igraju na velikom takmičenju. Uskoro kreće i reprezentativna sezona. Imamo sastav, igru, kvalitet i niko drugi ne može da utiče na rezultat osim nas samih.
U petak i subotu, 31. maja i 1. juna, na Banjici vas očekuje fajnal-for Lige šampiona?
- Moramo dobro da se odmorimo, fizički i mentalno. Proteklih nedelja je bilo naporno, iscrpljujuće. Živeli smo za dane slave. Sada je najbitnije da budemo pravi za F4. Igramo kod kuće, želimo preko Barselonete da izborimo finale, a onda je sve moguće.
Navijači sada očekuju i treću krunu. Da li je to realno?
- Ova euforija će se preneti i na Banjicu, što je dobro. Imaćemo barem vetar u leđa. Iskreno, da se ne nadam ne bih ni igrao fajnal-for. Imamo pravo i na optimizam, jer ništa nije nemoguće. U dva dana je sve ostvarivo, iskustvo govori da su iznenađenja moguća.
Da li je Jug nedodirljiv?
- Dubrovčani su na papiru ubedljivo najjači, ali moraju prvo da nadigraju Partizan, pa nas. Videćemo, nisu nesavladivi.
I BEZ GOLOVA PRVAK
LANE je bio najbolji strelac olimpijskog turnira u Londonu, gde su naši osvojili bronzu. U finalnoj seriji, više je asistirao, privlačio protivničke igrače, tako da je postigao samo tri gola, dva u prvoj i jedan u trećoj četvrtini.
- Drugačija je fizionomija ekipa. U reprezentaciji je dosta kvalitetnih igrača, tako da ostaje više prostora. Uglavnom nisam bio najbolji strelac, tako se namestilo u Londonu. Nekad doprinosiš golovima, nekad i bez pogodaka pobeđuješ i osvajaš titulu. Naša ekipa je dobro ukomponovana, imali smo dosta igrača koji su rešavali utakmice. Čak i oni od kojih se to nije očekivalo - ističe Prlainović.
ČESTITKE PO NAVICI
U ULAZU zgrade u Vojvode Stepe, gde Prlainović živi, bile su čestitke za osvojenu titulu.
- To je uobičajeno. Nisu mi prvu put čestitali na taj način. Navikao sam, to uvek prija - ističe Andrija.
PARTIZAN JE BIO MOĆAN
PRLAINOVIĆ ističe da je šampionski tim Partizana Rajfajzen bio moćan i da nije bila senzacija kada su 2011. u Rimu osvojili Evroligu. - Nije bila tolika razlika između Pro Reka i Partizana, kao sada između Juga i nas. Onaj Partizan je stvaran godinama, a i drugi misle da naša pobeda u finalu u Rimu nije bila iznenađenje. U suštini, bili smo najjači, jedino su oni imali zvučnija imena. Da smo ostali, osvojili bismo Evropu i 2012. Nas šestorica, sedmorica smo pet godina igrali zajedno i ekipa je bila strahovito moćna. Trijumfovali bismo i 2010. da se finalni turnir nije igrao u Napulju - podvlači Prlainović.
LIČNA KARTA
Ime i prezime: Andrija Prlainović
Rođen: 28. .1987. u Dubrovniku
Pozicija: "zgodna strana"
Klub: Crvena zvezda
Broj utakmica: 190
Broj golova: 309
Trofeji: bronza na OI 2008. i 2012, zlato na SP 2009, srebro na SP 2011, zlato na EP 2006. i 2012, srebro na EP 2008, bronza na EP 2010. u Zagrebu, zlato na MI 2009, zlato u Svetskom kupu 2006. i 2010, zlato u Svetskoj ligi 2005, 2006, 2007, 2010, 2011, bronza u Svetskoj ligi 2009. Sa Partizanom i Pro Rekom klupski prvak Evrope.
Individualna priznanja: Najbolji sportista 2012. u izboru OKS.
http://www.novosti.rs/vesti/sport.297.h ... u-sampiona" onclick="window.open(this.href);return false;