БЛОГОВИ ФОРУМАША

User avatar
Nickcooler
Bloger
Posts: 193
Joined: Mon Mar 18, 2013 1:08 am
Location: Лозница- Београд
Contact:

БЛОГОВИ ФОРУМАША

Post by Nickcooler »

Zvezdin Konkord

Tog 21. avgusta sam se probudio i više ništa nije bilo isto. Nema ga. Otišao je. Ne mogu ni danas, skoro godinu dana kasnije da opišem kako sam se osećao tada. Mislim da nikada neću ni moći sasvim.

Image

Ljudi kažu da je Konkord bio nešto prelepo na nebu. Simbol napretka. Nedostižan. Mašina koja je dva puta premašivala brzinu zvuka, a dizajnirali su je ljudi bacajući papirne aviončiće u vazdušnom tunelu u Filtonu, uz pomoć olovke i papira, jer je tadašnji računar bio veličine prosečne sobe i bio mu je potreban čitav dan da izvrši najprostiju matematičku operaciju.

Da čudo bude još veće, projektovali su ga, zajedno, Francuzi i Englezi. Englezi su imali okosnicu motora, ali ne i dovoljno novca, pa su se obratili Francuzima za pomoć. Potpisavši nešto što se zove “klauzula o neodustajanju”, projekat je morao biti sproveden do kraja. I jeste. Prvi Konkord je poleteo 1976. godine. I radio je nepogrešivo punih 27 godina.

Image


Tehnički, trebalo je napraviti avion koji treba da leti dva puta brže od zvuka, sleti u Njujork, okrene se i vrati se pravac za London.
Najveći problem je bio što sa one strane brzine zvuka stvari postaju porpilično neprijatne. Trenje je na primer toliko veliko da se na jednom mestu u kabini Konkorda lako moglo ispeći jaje, dok se jednom od pilota kapa doslovno zaglavila između dva dela kabine, jer je avion tokom leta znao da poraste čitavih osamnaest centimetara. Još veće probleme su imali ljudi koji su bili zaduženi za zaradu Bele strele.

Pre svega, Konkord je mogao da stigne u Njujork iz Pariza ili Londona, ali ne i iz Frankfurta, jer mu je domet bio svega 6500 kilometara, što je značilo da će broj linija biti ograničen. A onda su Amerikanci izmislili gomilu propisa zbog kojih Konkord neće smeti da sleće na Džon F. Kenedi aerodrom. Uglavnom zbog ljubomore jer oni svoj projekat sličnih karakteristika nisu uspeli da podignu na nebo. Pravi red veličina o tehničkoj superiornosti Konkorda postavio je upravo Amerikanac, jedan od NASA tipova: “Poslati čoveka na Mesec, bilo je lako, u poređenju sa postizanjem da Konkord poleti”.

Ipak, Konkord je poleteo i postao prava zlatna koka Britiš ervejza. Stvar je u tome što ljudi, većinom biznismeni koji su poletali ujutru kako bi kupili Gvatemalu ili Čad u Njujorku, a onda se vraćali u London da unesreće milione koji su platili samu letelicu, nisu imali pojma koliko karta košta, jer su svi imali sekretarice. Što su ljudi iz Britiša iskoristili i znatno poskupeli karte.

Image

Zapravo, samo letenje Konkordom i nije bila neka senzacija. Jeste, stizalo se u Njujork iz Londona za nešto više od tri sata i jeste, probijao se zvučni zid na 18 kilometara iznad zemlje, ali se to jednostavno nije osećalo. Govorilo se da si na granici svemira i da se vidi zakrivljenost Zemlje, ali to nije ništa spektakularnije od gledanja horizonta sa plaže, a Mesec je poprilično dalje od 18 kilometara u vis. Čak se ni fenomenalno ubrzanje na pisti nije razlikovalo od vožnje nekim brzim automobilom. Ne govorim o Ferariju, nego eventualno o nekom BMW- u serije 5. Vino je bilo skupo i penušavo doduše, ali se na njega brzo zaboravljalo kada se sedi u sedištima koja nisu mnogo bolja od onih u autobusu na relaciji Loznica – Beograd.

Zapravo, prava vrednost Konkorda se videla sa zemlje. Ono nešto kad on proleti i svojim oborenim nosom gotovo dotakne vrhove drveća na Barbadosu. Njegova lepota, gracioznost i utasak koji ostavlja. Grmljavina Olimpusovih motora prilikom sletanja na Hitrou, od koje čitavih 27 godina nisu mogli da spavaju stanovnici Fulama. I upiranje prstom u nebo svake večeri u 22:03. U nebo na kom ga danas više nema.

Da se razumemo, ja nikada nisam video Konkord uživo, niti ću, jer se prvi od njih srušio 20. jula 2000. godine, da bi tri godine kasnije zadnji od njih sleteo na Hitrou, ali sa svakim pogledanim videom sa Belom strelom osetim ono nešto.

Image

To nešto “što ne može da se objasni” je ujedno i razlog zašto ja nikad neću moći da objasnim svoje osećanje od tog 21. avgusta 2012. godine. Jer vidite, kao ni Konkord, ni Robert Prosinečki nije bio savršen, ali je u srcu svakog Zvezdaša ostavio neizbrisiv trag i neku setu svaki put kada uperi prst ka trenerskoj klupi na kojoj ga više nema.


http://bistrijituplji.rs/zvezdin-konkord/#.UZIv0KJSjRs" onclick="window.open(this.href);return false;
Југовић, Југовић до Панчева, Југовић... Просинечки је ту, Просинечки... Михајловић у средину... 2:2! Гол, гол, гол, гол... Небо се отворило! Стадион је експлодирао!
User avatar
Либурнија
Чак и када коса ми оседи
Posts: 4659
Joined: Mon Apr 29, 2013 11:10 pm

БЛОГОВИ ФОРУМАША

Post by Либурнија »

Крећемо овако а послије ће то и адекватније да се упакује. Оштрим перима срећан рад! :ziveli:
РИБА СМРДИ ОД ГЛАВЕ.

Dennis Rodman: "Ako će igrati Ristić, Jović, Grujić... nije strašno ni da smo 12. na tabeli. Ako će igrati ...... menadžerska TSL sredstva profita, onda svejedno jesmo li šampioni..."
User avatar
Nickcooler
Bloger
Posts: 193
Joined: Mon Mar 18, 2013 1:08 am
Location: Лозница- Београд
Contact:

Re: БЛОГОВИ ФОРУМАША

Post by Nickcooler »

Стварно, нека се прихвате посла сви који умеју нешто да саставе. Не мора да буде нашироко, не мора да да буде читав есеј, ја пишем толико зато што другачије не знам, него могу да буду три реда, један ред, песма, небитно шта. Пишите, пишимо! :ziveli:
Југовић, Југовић до Панчева, Југовић... Просинечки је ту, Просинечки... Михајловић у средину... 2:2! Гол, гол, гол, гол... Небо се отворило! Стадион је експлодирао!
User avatar
Константин
Члан клуба
Posts: 1989
Joined: Sat Mar 16, 2013 10:11 pm

Re: БЛОГОВИ ФОРУМАША

Post by Константин »

Свака част за овај први блог, чиста емоција!
Врста која изумире
User avatar
Nickcooler
Bloger
Posts: 193
Joined: Mon Mar 18, 2013 1:08 am
Location: Лозница- Београд
Contact:

Re: БЛОГОВИ ФОРУМАША

Post by Nickcooler »

Хвала Константине. :ziveli:
Југовић, Југовић до Панчева, Југовић... Просинечки је ту, Просинечки... Михајловић у средину... 2:2! Гол, гол, гол, гол... Небо се отворило! Стадион је експлодирао!
User avatar
Либурнија
Чак и када коса ми оседи
Posts: 4659
Joined: Mon Apr 29, 2013 11:10 pm

Re: БЛОГОВИ ФОРУМАША

Post by Либурнија »

Људи, знани и незнани будући блогери - шаљите текстове прво мени на пп да их мало скоцкам (наравно само оптички :mrgreen: ) и да се то мало распореди. То је све (тема наравно мора бити везана за Звезду), друго је све препуштено вама самима. Слободно пошаљите и фотке које желите да иду уз текст.
РИБА СМРДИ ОД ГЛАВЕ.

Dennis Rodman: "Ako će igrati Ristić, Jović, Grujić... nije strašno ni da smo 12. na tabeli. Ako će igrati ...... menadžerska TSL sredstva profita, onda svejedno jesmo li šampioni..."
User avatar
Либурнија
Чак и када коса ми оседи
Posts: 4659
Joined: Mon Apr 29, 2013 11:10 pm

Re: БЛОГОВИ ФОРУМАША

Post by Либурнија »

Kako sam se sprijateljio sa Duletom Vujoševićem

Autor: Nickcooler

JUN 11

Image

Dobro se sećam kada sam prvi put opsovao. Bilo je to u trećem razredu, kada sam nagazio na pčelu i odapeo jedno bezazleno: “Jebem ti mater!” Istog momenta me bio stid svog postupka. Godine su prolazile, a ja sam polako shvatao da je sasvim beznadežno pokušavati da ne psuješ.

Srbin si, a to po difoltu znači da pored toga što imaš panični strah od promaje i što sve radiš po principu inata, a u sprezi sa kurčenjem, još i psuješ jer eto- to se tako radi. Zapravo, u genetskom kodu prosečnog Srbina je da pre nego što nosem dodirne pod kad se saplete opsuje bar nekoga od ženskog dela familije.

Psovka je ustvari kao herpes. Jednom kada te dokači, više se od nje nikad nećeš odvojiti. Čim ti padne tolerancija, iliti imunitet na pojave oko tebe, spreman si da skineš sve sa neba, ma koliko bio dobar i pristojan.

Vidite, možete biti fina i dobra devojka, uzorna u svakom pogledu i vaspitana po bečkoj školi, ili koja god se već škola koristi za vaspitanje maminih i tatinih princeza, ali kada vam dođe… Vagina materina je samo pitanje trenutka! Muškarce ne vredi ni pominjati u ovom kontekstu, jer je psovka jedan od osnovnih činilaca svakog muškog prijateljstva. To je ona fora kada se dve devojke vole, cice su i mace, mice, cmaču se kad god se vide i sestrice su, a onda jedna drugoj zariju zarđao nož u leđa- eto čisto ako preživi glupača ubodne rane, nek umre od sepse, a onda naiđu dva muškarca, počaste se koliko god mogu, pozdrave jedan drugom sve žensko, a Crnogorci čak i muško u familiji i to traje ceo život.

Pored toga što psovke mogu da učvrste prijateljstvo, naučno je potvrđeno da psovka smanjuje prag bola. To znači da je, ukoliko se iza vas nađe crnac mnogo bolje da zaboravite na dobro vaspitanje kojem su vas roditelji učili i da počnete da skidate sve sa neba. Osim Boga. Tu ipak treba napraviti granicu. To je pored psovki u kojima se pominju telesne tečnosti zapravo jedino što meni stvarno zvuči gadno.

Naravno da polazim od sebe, jer je psovanje samo po sebi individualna stvar. I prava mera bogatstva našeg jezika. Pustite vi epsku poeziju, narodne poslovice i brzalice, doskočice i zagonetke, bajke i lirsku poeziju. Ne postoji kreativniji način da se izraze osećanja od psovanja. Garantujem vam to. I na neki način, mislim da treba da budemo ponosni na to. Dok je kod Amera i Engleza vrhunac psovanja: “Son of a bitch!”, mi imamo čitavu paletu psovki, pa tako postoje: psovke o majci i ostalim ženskim članovima porodice, psovke o telesnim tečnostima, psovke sa kletvama, psovke sa nebeskim telima i svecima, psovke sa kletvama i nebeskim telima i svecima, psovke sa životinjama, psovke sa narodima i narodnostima i tako dalje i tako bliže.

To je jedan od razloga zašto sam uvek voleo da gledam naše sportiste protiv nekih stranaca. Jer sam mogao da pročitam sa usana šta tačno misle o protivniku ili o sudiji. Sve dok sudije nisu počele da uče psovke pa sada razumeju šta će Miličić da im kaže, ali tu upravo nastupa ta kombinatorika o kojoj sam vam pričao. Kako sudija da razume: “Majke ti ga spopatrljim”?! Vrlo teško.

I ma koliko meni to bilo zanimljivo, uvek mi je bilo degutantno kada se pretera i kada se psuje na neprimeren način, ili na neprimerenom mestu. Jednostavno, kada se nema granica. Hajde, da baš do kraja pojednostavim- kada ste Dule Vujošević. Čovek psovka. Slušao sam pijance u Novom Selu na gajbama kako časte jedni druge, ali onu količinu prostakluka koju sam video tokom godina kod pomenutog gospodina još uvek nisam video, a nije da sam baš stručnjak za čitanje sa usana. Toliko godina ga gledam, kako čini dobro letonskoj, češkoj, francuskoj i crnogorskoj košarci, i nikako da shvatim koja je zapravo brzina kojom taj čovek može da izgovori: “Jebem li ti mater u pičku”. Verovatno toliko velika da bi čitava psovka, kada bi se zapisivala brzinom koju ja ne mogu da postignem stala u jedan karakter. Najviše od svega me čudi kako ga sudije ne kazne.

Prvo sam mislio da je to posledica toga što ga ne čuju, psovanja na mute, ali sam onda shvatio da, ako mogu ja da vidim kako ih čašćava, mogu i oni, pa čak i da prebroje ture. Kasnije sam, doduše na teži način, nakon dugog niza godina, trojki iz auta i rukometnih odbrana shvatio da je to samo način da se još čvršće poveže sa svojim dobrim drugarima sudijama. Jer kako smo videli, psovanje ne da nije loše, već među muškarcima može učvrstiti odnose jednom za čitav život.

Dakle, Dule, prijatelju, jebi se i da se nosiš u tri pičke materine.

http://bistrijituplji.rs/kako-sam-se-sp ... bcG2edSjRt" onclick="window.open(this.href);return false;
РИБА СМРДИ ОД ГЛАВЕ.

Dennis Rodman: "Ako će igrati Ristić, Jović, Grujić... nije strašno ni da smo 12. na tabeli. Ako će igrati ...... menadžerska TSL sredstva profita, onda svejedno jesmo li šampioni..."
User avatar
Либурнија
Чак и када коса ми оседи
Posts: 4659
Joined: Mon Apr 29, 2013 11:10 pm

Re: БЛОГОВИ ФОРУМАША

Post by Либурнија »

Narodnom medicinom protiv FSS i FKP (Ili je to isti klub?!)

Autor: Nickcooler
August 11, 2013 by BistrijiTuplji


Image

Pre svega, želeo bih da čestitam fudbalerima Partizana sedmu uzastopnu titulu. Ništa mi drugo ne preostaje nakon odgledanih tri minuta snimka najzanimljivijih situacija (za više od toga stvarno nisam imao želuca) utakmice protiv Novog Pazara. Jeste, prvo je kolo, ali se sudeći po svemu viđenom protiv Pazaraca i svemu što pamtim već duži niz godina scenario već zna.

Sve po dobro oprobanom receptu. Uzeti jednu supenu kašiku nepostojećeg penala, zatim, u istu posudu dodati isključenje i onda sve to dobro zamešati pobedonosnim golom nakon faula nad golmanom. I kolač je spreman. Ostaje još samo da se u nekoliko narednih kola dobro ispeče jagnje, a onda i ohladi pivo u drugoj polusezoni, i ručak za FSS svitu, pravu komunističku jagnjeću brigadu na čelu sa drugom Tomislavom Karadžićem je spreman. Tada sa hrišćanskim mirom u duši može da se odgleda derbi koji je sistemom tablica koje je gorepomenuti gospodin, iliti drug, ustanovio, kao po pravilu tri kola pred kraj prvenstva na JNA, pa da se kaže kako je Zvezda, eto- imala svoju šansu, ali je nije iskoristila.

Jes’, pobedi ti utakmicu kad se celo prvenstvo kidaš sa svakom ekipom od prvog do poslednjeg minuta dok neki igraju i po pet prijateljskih utakmica u polusezoni. I kad ti sudija svira penal na dvadeset metara od gola na sred tvog stadiona.

Ma da bre! Lud sam i paranoičan! Jebeni Ciganin kom je krivo što će da nas prestignu po broju titula! A Milijašev poništen gol u finalu Kupa?! Ništa, to sudija nije stavio naočari. A prebijanje Kadua i Lazetića po nogama na derbiju kad se onomad radilo o tituli?! Ništa, to je sudija stavio naočari, ali pogrešne.

Image
“Naše prvenstvo je među najregularnijim, ako ne i najregularnije u Evropi”, reče Tomislav Karadžić i ostade živ

Posle toga sledi odlazak sudije na produženi odmor gde može mirno da potroši lovu koju je primio ko zna odakle i od koga pa povratak da sredi još nekog vam rivala, jer ima ekipa koje z a b o g a, neće da se sklone moćnom Partizanu! Ko je rekao Vojvodina u finalu Kupa?!

Pišem ovo čekajući da gledam Zvezdu protiv Javora, ako uopšte ima utakmica. Da vidim našu otužnu igru i da sebi po ko zna koji put stavim do znanja da sam najobičniji kreten koji se zamara grupom od jedanaest neznalica (zabranjeno je vređanje naših igrača) koje vodi jedna neznalica (i trenera), a iza njega stoji koznakolikoljudiCrvenazvezdazapošljavauiokokluba kretena. Jer, šta smo mi drugo sem gomila kretena?!

Pravo za pravo, mi smo mazohisti. Sa jedne strane zbog neosporne ljubavi prema klubu koji je nekad sedeo na vrhu Evrope i sveta, a sa druge, jer uporno puštamo da nas drugi muče. I drkaju. Namerno koristim ovakav jebeni ulični rečnik, jer tako najbolje može da se dočara očaj ulice i nemaštine koji oseća svako kome je Crvena zvezda u srcu i na posteru na zidu. Jer to smo mi- praktično ostali na ulici. Kao ker, lutalica, pa još olinjala koju šutira kako ko stigne, a najviše obesni komšija jer mu se našla na putu.

A mi… Čekamo. I nikako da ujedemo. Evo, čitam i današnje saopštenje- biće kažu žešće zajebancije. Hoće da istupe iz lige. I pravo da kažem, ne verujem im, ma koliko želeo da bude tako. Previše je tu interesa u klubu da bi ovakav scenario ugledao svetlost filmskog platna. I previše sujete da bismo na pravi način, na terenu, pobedili Partizan. Ali dobro, to je već naš problem, unutrašnji.

Image
Srpski fudbalski Voldemort- o n a j k o j i s e n e s m e i m e n o v a t i

Sada treba rešavati spoljašnje uticaje. Ili bolje reći uticaj- sve je to ista kujna. Čoveka koji je predsednik FSS, a istovremeno ima, doduše zamrznutu, funkciju u FK Partizan. Isti taj čovek, srpski fudbalski Voldemort- o n a j k o j i s e n e s m e i m e n o v a t i- otpozdravlja navijačima koji likuju nad otetim peharom Kupa, a onda odbija da najljućem rivalu preda taj isti pehar pošteno osvojen. Treba rešavati ljude koji su predsednici jednog kluba, a sede u Upravnom odboru FK Partizan. Treba rešavati sudije. Delegate. A na kraju, kada se stvari što se regularnosti tiče postave na svoje mesto, što ne okrenuti krug pa ponovo početi od glave- jer riba odatle smrdi, pa rešavati i menažere i sve ostalo što dovodi do toga da naši klubovi služe za popravljanej gol- razlike u Evropi, ako do tamo uopšte i dođu. Ali na koji način?!

Vučić?! Čisto sumnjam. Izgleda da je shvatio da mu je dobra fora da se i drugom delu glasačkog tela, doduše manjem, malo uvuče pod kožu- da ne pominjem neke druge organe. Fotelja je svakako mnogo udobnije mesto od sedišta na Marakani.

Naša uprava?! Naravno, čim se dogovore ko će kog igrača da gurne u prvu postavu, ko će na vrata Džajićeve kancelarije da namesti kofu sa vodom ove sedmice i da li Milijaš treba da prestane da puši ili ne. Nemamo mi te snage. Niti jedinstva.

Ali, hajde, saopštenje je tu. Bar je neki korak napravljen. I iza njega ne stoji Lukić (valjda ne stoji ni Vesić), što je svakako plus. Ostaje da se vidi šta se podrazumeva pod “Da ovakva reakcija nije prazna pretnja pokazaćemo i narednih dana konkretnim akcijama” i da li će stvarno doći do toga da “u ovome više ne želimo da učestvujemo!”

Image

Ako se ovaj zadnji deo pod navodnicima ispuni, predviđam brz kolaps Jelen Super Lige. I tu se slažem sa Ružićem kako nema Partizana bez Crvene zvezde- to je oduvek bilo tako. Partizan je nastao kao protivteža Crvenoj zvezdi, postoji kako bi je pretekao po broju titula.

Zaista, ako se Crvena zvezda povuče iz lige, to će ostati samo Jelen Liga, jer je Zvezda jedina ono što je Super u našoj ligi. I po prestižu. I po istoriji. I po stadionu. I po legendama. I po broju titula. Na kraju krajeva, i po broju navijača. Ima ih godišnje na svojim utakmicama više nego svi ostali zajedno. Što bi moglo da bude najbolji način da se reši čitava situacija sa stokom iz FSS. Dosta ljudi. I motka. Po mogućstvu govnjiva. Adresa FSS je Terazije 35. Uostalom, ako ikada dođe do nečega ovakvog, znaćete- biće ljudi već kod Slavije.
РИБА СМРДИ ОД ГЛАВЕ.

Dennis Rodman: "Ako će igrati Ristić, Jović, Grujić... nije strašno ni da smo 12. na tabeli. Ako će igrati ...... menadžerska TSL sredstva profita, onda svejedno jesmo li šampioni..."
User avatar
Nickcooler
Bloger
Posts: 193
Joined: Mon Mar 18, 2013 1:08 am
Location: Лозница- Београд
Contact:

Re: БЛОГОВИ ФОРУМАША

Post by Nickcooler »

Дан када је 300 Спартанаца победило код Стаљинграда

Image

Кућа се гради од темеља, и траје онолико колико је квалитетно сазидана. Колико је темељ квалитетан. И царства, империје и краљевства функционишу на исти начин. Ако су грађена како треба, трајала су дуго, хиљадама година, а она која су покушала да никну на препад, на о – рук, па... Она су на пример завршила пуцајући себи у слепоочницу у бункеру Берлину.

Немојте да мисите да је овакав почетак случајан. Јер није. Са дербијем у коме је Црвена звезда победила Партизан у понедељак ношена подршком 300 Спартанаца партера Б има бар две сличности и то онако, на прву лопту. Прва, утакмица, иако на први поглед неважна, била је прави рат, а друга, друга је Дуле Вујошевић.

Ако вам није баш најјаснија веза између Другог светског рата и Дулета Вујошевића, вратимо се два, или сада већ неколико дана уназад. У петак.

Млада екипа, осакаћена повредама, неискусна. Каква демагогија. Каква пропаганда. Какав Гебелс. Овим не желим да омаловажим тренерску каријеру Дулета Вујошевића, већ само да јасно кажем оно што нико други сем људи на форумима посвећеним Црвеној звезди говоре одавно- немојте нас обмањивати, знамо за шта сте способни.

А ево за шта. Они, који су изгубили, и то поштено, постали су хероји. А зашто?! Зато што су храбро и до последње капи крви бранили Партизан. Наравно, ако сте склони да верујете човеку са знојним траговима под пазухом.

Реалност је ипак, сасвим другачија. Од свих играча који су заиста повређени на терену се није појавио само Вестерман. Кинзи и Мусли су били ту. И то не по петнаест минута, него подоста. Дакле, играли смо једнаким снагама. Како?! Нама се Лазић повредио у трећем минуту.

Наравно да нећу стати овде. И да ћу завесу померити до краја, па да се лепо види кроз прозор. А то захтева да прокоментаришем то како би нас са Вестерманом добили. Да. Али то исто тако значи да Богдановић не би имао онолико лопту у рукама и да нам можда не би правио толико проблема. Као и Милосављевић. Ко гарантује да би овако добро одиграли да је Вестерман био на терену?!

Знам да на ова питања од Вујошевића не бих добио одговор, као што га не би добили ни новинари да су га питали као што нису, али ћу ипак наставити, али овај пут без упитника.

Нисмо ми криви за повреде. Крива је управа Партизана, конкрентно, крив је тренер. Седам сати тренинга дневно, морало је некоме доћи главе. То је могло некада, када је било пара за довођење играча, па је била пуна ротација, али играти целу сезону са осам играча, а без пада, и сам схвата колико је то бесмислено. Зато се није ни стресирао после дебакла против ЦСКА. Већ је припремио терен за битку на све или ништа. И добио ништа. На нашу срећу, а њихову жалост. Једно велико ништа, много веће од самог пораза. Ништа које ће се тек кроз сезону показати. И које се већ показује.

Немам праксу да се расправљам са неким ко није упућен, али сам морао једном навијачу Партизана да одржим буквицу. И да га научим да се кошарка није играла само од 1992. па на овамо. И да је било година када је Партизан гледао како пехари одлазе на Мали Калемегдан.

Нећемо да се лажемо, и не можемо, имају много више успеха од нас у последње време. За нешто од тога треба честитати, за нешто од тога треба протествовати. Ми Звездаши, ако смо искрени и правични, тачно знамо на шта се мисли када поменем једно и када поменем друго. Али хајде, можда ће ово прочитати и неко ко је слабије упућен од нас којима је Звезда све. Браво за Фајнал форове, уа за гепековања, тројке из аута и све што Вујошевић ради већ годинама.

А те године иза нас су за нас мрачне, али нас нису спречиле да волимо свој клуб и да га подржавамо увек, а највише када је најтеже. Никада нећу заборавити 6 хиљада људи који су из утакмице у утакмицу пунили Пионир у оној несрећној сезони са Увалином на клупи. Пионир који грми. И увек ћу на нос натрљати оних наших 300 Спартанаца од понедељка Партизановцима.

Тај мој друг, само је један од многих са којима расправе нема. Човек који није гледао утакмицу, али зна да су њихови навијачи били гласнији. Човек који Вујошевића кује у небеса. Коме је он бољи тренер од Жељка и Дуде. И од Карија. Ко?! Тренер без роминга?! Тренер који је репрезентацију срозао на најниже гране за само годину дана?! Не, не, то није исто. Наравно. Гробарима ништа није исто.

Чак им ни порез није исти. Ми морамо да га плаћамо, а они, због свих трофеја које су, неке руку на срце стварно поштено освојили, не морају. Даље нећу да идем. Јер је даље ЦИА, БИА, Илуминати подручје. А то би већ значило да се овај текст разводњава у коментаре на порталима. А ја то не желим.

Желим јасно и гласно да кажем следеће. Хтели сте рат! Имаћете рат! До сада сте низали победе, блицкриговали нас и ширили се. Правили сте своје царство у коме није било места за нас. Али сте ударили у тврдо. Коначно, рекао бих.

Ударили сте у људе који знају шта раде господо из Партизана. У Човића који више не скаче у блато да се рве са Вујошевићем, већ легално затражи да судија на ког се Дуле жалио више не суди Звезди, иако је свима јасно да су пети фаулови Марјановићу и Џенкисну били у најмању руку смејурија. Ударили сте у тврдо. У Цигане. У Цигане који су сваким даном све јачи и јачи. А ви све слабији. Ваши аргументи су све слабији.

Тако то иде. Прво се игра кошарка, па се онда, ако то не прође удара, а судије зажмуре на једно око. Онда се судијама затвара једно око. Па се судије затварају у гепек. Па се праве нереди на терену. Па ван терена. Све по реду. Све како (не)треба. А онда на крају, новине и новински чланци. Ако ни то не помогне, увек је ту она бајка о фузији ФМП- а и Звезде смишљеној да се сруши Партизан. А стварност је таква да је фузија направљена да се спаси Звезда. И могу вам рећи, спашена је.

Понедељак, то је био наш Стаљинград, или Мидвеј, зависи да ли више волите Источни фронт или Пацифик. А сви знамо шта је било после тога. И ко је победио на крају.
Југовић, Југовић до Панчева, Југовић... Просинечки је ту, Просинечки... Михајловић у средину... 2:2! Гол, гол, гол, гол... Небо се отворило! Стадион је експлодирао!
User avatar
Либурнија
Чак и када коса ми оседи
Posts: 4659
Joined: Mon Apr 29, 2013 11:10 pm

Re: БЛОГОВИ ФОРУМАША

Post by Либурнија »

Večerašnja pobeda iz ugla našeg brata sa foruma Nickcooler-a

Image

Kroz život me prate dve vrste ljudi: panduri koji me legitimišu bez ikakvog razloga i seratori koji mi vade živce na svim tribinama svih sportskih hala i stadiona. Tako je bilo i večeras. Ne, nisam legitimisan, već je lik drndao i drnda, drvio i drvio o Radenoviću, Tadiji, Katiću, Radonjiću... i nastavio bi on o svakom čoveku u Areni da ga klinac do njega nije opomenuo. Tačnije rekao mu je otprilike: "Daj bre, prestani da pričaš i navijaj!"
To je dalo rezultat. Bar do prvog sledećeg Katićevog promašenog zicera. A onda je počeo ponovo.

"Ne, mi ne zaslužujemo ovakve momke na terenu", rekao sam u sebi. Prekrstio ruke i nastavio da pevam. Iz sve snage. Momcima to treba. Ključao sam spolja, ali sam za divno čudo unutra bio sasvim miran. A to mi se u poslednje vreme često dešava kad bodrim ove momke sa tribina. Nekako znam da će to sve da legne na svoje mesto. Ne znam kako, nemam trofeje osim Kupa Koraća da to i dokažem, ali znam. Jednostavno, imaju ono što neke naše ekipe pre njih nisu imale. Počinje na m, a završava se na uda. Do poda.
Nekada to jednostavno nije dovoljno. Kao večeras. Neće lopta u koš i ne možeš ništa, ma koliko momci krvarili kolena na parketu. Nije nam suđeno. Augentaler i Bajern na Marakani. I dalje se vraća. Pogledao sam u onog klinca, bio je u suzama. Pravim. Krokodilskim. Jecao je. Za njega je ovo bilo nešto novo. Za mene je to bio samo još jedan Strazbur.

"Ti si bio mali, ne sećaš se, ali te 2014. smo igrali 1/4 Evrokupa. Puna Arena, ne može da se diše na tribini. Fantastična atmosfera. Pesma. Grmi sve. Ali, jbg... Nije nas htelo".

Samo, izgleda da Dženkinsu niko nije objasnio da Srbi slave poraze. Pa je odlučio da ih natrpa u produžetku do kog smo stigli kad je igrač Budiveljnika kom ne znam ime, ali ću ga ovom prilikom zvati Augentaler ispustio loptu u aut. Posle mog trećeg, ili četvrtog orgazma, ne znam tačno koliko je trojki dao, klinac je vrištao od sreće. Grlio me. Tribine su pevale. A Arena je slavila jednu veliku pobedu. Istorijsku.

Tako je. Večeras smo nas 24.232 bili deo istorije.

O tome sam razmišljao dok sam prelazio Brankov most, gledao Beograd kao na dlanu i slušao dečka koji dvema curama priča: "Pazite, ja sam '88. godište, ali sam sa dve i po godine znao da nabrojim čitavu generaciju iz Barija".

Da. Ispisali smo istoriju. I nećemo stati. Sve dok jednog dana neki dečko ne bude išao iz Arene kući i pričao nekoj devojci: "Znaš, ja sam '11. godište, ali sam sa dve i po godine znao da nabrojim čitavu generaciju KK Crvena zvezda iz 2014. onu šampionsku, što je vratila klub tamo gde mu pripada".

Neka to bude misija ove naše generacije. I svakim danom sve više volimo je!
РИБА СМРДИ ОД ГЛАВЕ.

Dennis Rodman: "Ako će igrati Ristić, Jović, Grujić... nije strašno ni da smo 12. na tabeli. Ako će igrati ...... menadžerska TSL sredstva profita, onda svejedno jesmo li šampioni..."
User avatar
Nickcooler
Bloger
Posts: 193
Joined: Mon Mar 18, 2013 1:08 am
Location: Лозница- Београд
Contact:

Re: БЛОГОВИ ФОРУМАША

Post by Nickcooler »

Модерна четворка, СП у Манили 1978. и бар један центар вишка

Image

Постоје два састава на овом свету која могу да издиктирам у пола дана и у пола ноћи, а да не погрешим. Онај Звездин са крова Европе и Бодирога, Даниловић, Обрадовић, Сретеновић, Паспаљ, Берић, Ђорђевић, Ребрача, Дивац, Савић, Томашевић и Котуровић.

Сви знамо. Атина. 1995. година. Литванија. И девет тројки Саше Ђорђевића.

То је био нови почетак за нас, прво велико такмичење после СП 1990. под заставом СФРЈ и санкција. И сада, 2014. смо поново на неком новом почетку, бар је тако деловало. Имали смо неколико нових почетака од 2002. и покоравања света под Каријевом диригентском палицом. И поново је ту исти човек. Александар Саша Ђорђевић. Човек одлуке. Човек тројка. Човек који ме натерао да хиљаде и хиљаде пута издриблам лопту десном аут линијом до коша, наскочим са две ноге, и из полуокрета гађам кош уз обавезно: "Ђорђевиииић!"

Сале Национале. Дете из Звездашке породице које је постало легенда Партизана, а заувек остао у срцу сваког Звездаша. Нађите ми још неког човека који је урадио то. Не постоји.

Јуче ухватим себе како се питам да ли је то исти Саша?! Шмекер. Фрајер. Капитен. Шмекер и фрајер још једном. Човек става. Човек шампионског кова и шампионске генетике.

Прави одговор је... Изгледа да није.

Као и Просинечки, Пижон, Шекуларац и овај... па није ни битно, поента је ту, не значи да ћеш бити велики тренер ако си био велики ирач. Уосталом, Мурињо никада није играо фудбал, а Жељко Обрадовић је био стандардно добар ирач, али не Салетов ниво.

Зато ово није исти Саша. Сада је селектор и тројка Хрватима се сада не важи. Сада се важи само оно што сам видео од репрезентације до сада. А то је... Па, дозволите ми да цитирам друга из Чачка (А добро је познато да свако ко је опрао руке у Морави зна да игра кошарку): "Брате, ми више не знамо да играмо кошарку".

Погледам задњу утакмицу, ово са Новим Зеландом и стварно... Нећемо се ми лепо провести на СП.

Добро, добро, ја сам мрачњак, али мени оно што сам видео стварно не улива поверење. Мало идеје. Шупља одбрана. Неизрађени шутеви. Онда Мицов и на крају ствар која ме натерала да се латим тастатуре - изостанак Луке Митровића.

Хајде да мало покушам да будем реалан и да искључим то што мој капитен не иде на СП, да гледам као да је капитен Црнокосе.

Лука Митровић је модерна четворка. Игра одбрану. Трчи. Скаче. Има луцидна решења. Кошаркашки IQ драматично расте када он уђе на терен. Може и да погоди из даљине. И да асистира. Може све. Права, модерна четворка, сам селектор је рекао.

Питање је онда како нема места за њега, а има за једног Бирчевића. Еј! Бирчевића! Земљаче! Једино у чему је он бољи од Луке је шут. Једино, за то могу да одсечем руку. И како нема места за Луку?!

Селекторово образложење је: "Јутрос сам морао да обавим једну непријатну ствар, а то је разговор са Митровићем, нажалост он је последњи играч који је отпао, али и играч који је пуно дао и има велику перспективу на једној захтевној позицију. Наша кошарка вапи за једном модерном и снажном четворком која може да игра у оба смера, Митровић је такав, али је због тренутне ситуације потреба репрезентације отпао".

Да сам био на конференцији за штампу вероватно бих дигао руку и питао: "Опростите, господине Ђорђевићу, али да ли сте свесни да ово није СП у Манили 1978. године?!"

Али добро, шта ја знам?! Ја сам од кошарке догурао до грејача клупе КК Лозница у Другој српској лиги. Селектор зна боље.

А онда погледам састав и схватим да имамо два плеја, четири центра, ниска крила и једну једину четворку, тог Бирчевића. (Да... Он ће да сачува Гасола) Е да. И Једног бека, и то оног који је изјавио да неће да игра за репрезентацију, већ треба да играју Џенкинс и Симоновић, ако се суђење не поправи. Знамо када, знамо како. Знамо како се касније судило на њему.

Пошто ово већ прелази на црну страну кошарке, време је да станем. Али пре тога, морам да поменем још нешто.

"Младим играчима недостаје шанса у нашим клубовима, био бих пресрећан да могу да гледам талентоване клинце у нашим клубовима, али уместо њих гледам Липовија. Нама не треба Липовиј, јер у Србији имамо много таквих и бољих клинаца, као што је на пример МВП из Милана (кошаркаш Црвене звезде Војислав Стојановић, који је био најбољи играч фајнал-фора јуниорске Евролиге)."

Зашто баш Липовиј?! Зашто не Бертанс, Вестерман, Ловерњ?! Они су много више минута украли нашим клинцима. Питања нека остану, а ја ћу због играча Салета Ђорђевића и даље веровати да је то само прво име које му је пало на памет.

Колико је Луки тешко видело се и из изјаве која је иако клише одисала повређеношћу и увређеношћу. Али јак је Лука. Не постаје се случајно капитен Звездае! Биће он само још јачи. Бићу себичан па ћу рећи и да ми је драго што ће боље да се уигра са остатком тима за ЕЛ и да свима зачепи уста. Не бринем се ја за њега.

Али се бринем за нашу репрезентацију. Екипа у којој играју три играча из тима који је кроз сезону служио за поправљање кош разлике, екипа која игра са четири центра (Да, знам да је Крстић повређен, али четири! центра), екипа у коју не уђе Савановић који има 31 годину јер је стар, а уђе Катић са 34, екипа са једним беком, екипа у модерном кошаркашком свету у ком Египат игра кошарку која нема модерну четворку, извињавам се, али мени не улива поверење.

Нећу да улазим у муљаже. Менаџерисања. Кумовске везе. Довољно је што слутим да нешто није добро, да је све ово више од игре. А нико није успео да игра две утакмице у два различита такмичења истовремено. И да победи. Па ни таква величина као што је Саша Ђорђевић.
Југовић, Југовић до Панчева, Југовић... Просинечки је ту, Просинечки... Михајловић у средину... 2:2! Гол, гол, гол, гол... Небо се отворило! Стадион је експлодирао!
User avatar
dacha od bosne
Тешка џомба
Posts: 8851
Joined: Thu Mar 14, 2013 12:15 pm
Location: I na Marsu ako treba...

Re: БЛОГОВИ ФОРУМАША

Post by dacha od bosne »

Image

ŽUTI KARTON ZA NENADA LALATOVIĆA
October 19, 2014, Objavljenu u Blog, Fudbal, Nema komentara

Autor: Nickcooler

Bil Šenkli, legendarni trener Liverpula jednom prilikom je rekao da ljudi vide fudbal kao pitanje života i smrti, ali da to nije baš tako – mnogo je više od toga. Zaista, fudbal je najvažnija sporedna stvar na svetu. A najvažnija fudbalska stvar u našem svetu srpskog fudbala je večiti derbi.

Godinama u nazad, liga je sve siromašnija, igra se sve lošiji fudbal, reprezentacija pada svakim danom sve više, ali to ne sprečava prosečnog navijača da dva sata svog vremena izgubi gledajući fudbalere Zvezde i Partizana kako pokušavaju da budu bolji, ili hajde da budemo iskreni do kraja, manje loši jedni od drugih.

Ruku na srce, jučerašnji derbi je imao itekako šta da ponudi, za razliku od nekih prethodnih. I iako je i dalje veći fudbalski gušt gledati meč sredine tabele Premijer lige, mogli smo videti na delu neke klince koji znaju da igraju fudbal.

Videli smo da je Mihajlo Ristić igrač koji može da odigra 90 minuta svake utakmice, videli smo da je samo malo nedostajalo Luki Joviću da probudi sećanja na Dejana Stankovića i Kajzerslautern i da rekord najmlađeg učesnika derbija ikada začini golom. Videli smo da je Rajković golman za A selekciju. Dosta trčanja, nekoliko dobrih šuteva sa distance. Nije da nije bilo sadržaja.

Na kraju, gol sa igrice, skoro kroz golmana i pobeda Partizana.

Sve u svemu, ako izuzmemo nemire na istoku pre početka utakmice, fer – plej za desetku i sve ukupno jedan sasvim lep derbi. Nezavisno od toga kojim bojama je ko bio naklonjen.

Ipak, da ne bude sve tako pobrinuo se trener našeg kluba. Na kraju, kada je trebalo dati izjavu, ne znajući da je kamera još uvek uključena, poželeo je nekome ko se radovao u tunelu JNA da propadne. Žuti karton. Posle opomene iz Kruševca.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=I5qMwvwlKTs[/youtube]

Nešto slično se dogodilo i tada, kada je Lalatović rezigniran sudijskom odlukom prosuo bujicu najuličarskijih psovki ka sudiji nakon čega je sasvim opravdano isključen. Tada sam prećutao. Ali sada ne nameravam.

Bio smo svedok nebrojeno puta kada je Duško Vujošević pokazao svoj repertoar ulice. I najstrašnije osudio takav čin. Baš zato ne želim sada da pravim razliku i da imam dvostruke aršine, jer je Nenad Lalatović trener kluba koji mi je u srcu. Ne. Žuti karton kod mene. Sledeći je hlađenje svakoga od nas ko zna kako treba da se ponaša trener kluba čije se ime nalazi na peharu prvaka Evrope i peharu prvaka sveta.

Sve ovo je jedna velika sramota. To je ujedno i granica do koje ću ići i koju neću preći, jer bih se tim stavio u istu ravan sa onim protiv čega se ovde bunim. Naravno, postoji jasna granica između nekoga ko sedi za tastaturom i piše iz navijačkog ugla i nekoga ko svojim imenom i prezimenom predstavlja klub na način na koji su ga predstavljale fudbalske i ljudske veličine kao što su Miljan Miljanić, Velibor Vasović, Dragoslav Šekularac, Vladimir Petrović – Pižon, pa što ne reći Slaviša Stojanović i Robert Prosinečki.

Svi oni su se bavili istim poslom kao i Nenad Lalatović, ali niko nikada nije na ovakav, ja se izvinjavam, ali reći ću, džukački način reagovao jer se neko drugi radovao i neko drugi skakao okolo, a sigurno su imali bar jednako razloga za to. Derbi je bio derbi i pre, a biće i posle 147. večitog. Zvezdin trener treba da bude šmeker, gospodin, car. Veliki i u pobedi i u porazu. Uostalom, to je čika Ljuba Tadić rekao mnogo bolje od mene.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=bXx0IwVHf1M[/youtube]

Ne sumnjam da je Nenadu Lalatoviću bar malo žao zbog načina na koji se poneo. Ali jednostavno, mora mnogo bolje. Kamera uključena za vreme dok nije direktan prenos jednostavno nije opravdanje. Iritantno radovanje takođe. Provociranje isto tako. Jednostavno, opravdanje ne postoji.

Postoji samo nada da se ovakve stvari više nikada neće ponoviti.
Na celom svetu mi je sve, da živim ne mogu bez nje...
User avatar
Il genio
Стара гарда
Posts: 2241
Joined: Sun Mar 17, 2013 2:47 pm

Re: БЛОГОВИ ФОРУМАША

Post by Il genio »

Image

Ilija i Nemanja za prst na čelo i dubok uzdah

Na prvi pogled Ilija Krstić se ni po čemu ne razlikuje od ostalih desetogodišnjaka. Ide u peti razred, odličan je učenik, trenira fudbal. Ništa neobično. Osim što svakodnevno prelazi 240 kilometara kako bi stigao na trening!

Dolazi iz Milatovca, mesta kraj Kragujevca, a trenira fudbal u Crvenoj zvezdi. Svakodnevno putuje, toliko često da su ga zapmtili i vozači autobusa na relaciji Kragujevac – Beograd. Sam dolazi na autobus, sam putuje od autobuske stanice do balona gde treniraju, sam se vraća kući u Milatovac. Nekad se presvlači u putu jer ne može sve da postigne. I pored toga nikad nije zakasnio na trening. Nikad se nije žalio na umor.

Deža vi. Ne tako davno, Lastinim autobusom svakoga jutra putovao je jedan četrnaestogodišnjak iz Vrela. Destinacija je bila ista – Marakana. I tako tri godine. Iako su ga ljudi iz Zvezde proglasili kao netalentovanog, a nedugo zatim i njihove kolege sa druge strane Topčidarskog brda, ta nesvakidašnja priča se razbila u pravu fudbalsku bajku. Taj četrnaestogodišnjak danas ima 26. godina i prvotimac je Čelzija. Po mišljenjima mnogih, jedan je od najboljih veznih fudbalera na svetu.

Vreme će pokazati da li će Ilija dostići te fudbalske visine kao Nemanja Matić. Za to će biti potrebno da se mnoge kockice poklope. Iz ove prespektive posmatrano, to čak nije ni bitno. Bitna je poruka koju oni šalju svakog dana. Poruka koja je namenjena svima nama kojima je sve u životu „servirano“, a nas mrzi da pružimo ruku. I još kukamo.

[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=6bRWjU5maGY[/youtube]
User avatar
dacha od bosne
Тешка џомба
Posts: 8851
Joined: Thu Mar 14, 2013 12:15 pm
Location: I na Marsu ako treba...

Re: БЛОГОВИ ФОРУМАША

Post by dacha od bosne »

Na celom svetu mi je sve, da živim ne mogu bez nje...
User avatar
crazynorth75
Чак и када коса ми оседи
Posts: 9683
Joined: Sat Mar 16, 2013 1:18 pm

Re: БЛОГОВИ ФОРУМАША

Post by crazynorth75 »

''“Never argue with stupid people, they will drag you down to their level and then beat you with experience.”
Post Reply